1699. Slavonija je oslobođena od Osmanlija
Dana 26. siječnja 1699. godine potpisan je znameniti Mir u Srijemskim Karlovcima kojim je najveći dio Slavonije i Ugarske službeno i trajno oslobođen vlasti Osmanskog Carstva. Zaključcima ugovora svakoj strani pripao je dio zemalja osvojenih dotadašnjim ratovanjima prema načelu što tko posjeduje, neka mu i ostane (lat. uti possidetis, ita possideatis).
Ugovorom je Habsburškoj Monarhiji vraćena cijela Ugarska i Transilvanija osim temišvarskoga Banata koji je ostao u sastavu Osmanskoga Carstva, vraćena je cijela Slavonija i veći dio Srijema (osim jugoistočnog dijela sa Zemunom, Rumom i Srijemskom Mitrovicom) te Hrvatska do Une i južno od Velebita. Veliki dio današnje hrvatske granice s Bosnom i Hercegovinom određen je upravo Mirom u Srijemskim Karlovcima. Oslobođeno područje Slavonije kasnije više nikada nije došlo pod osmansku vlast.
Budući da su golema područja Ugarske i Slavonije došla pod vlast Habsburgovaca, stvorena je velika zaliha zemljišta koje se moglo dijeliti vjernim službenicima dinastije ili prodavati za novac. Radilo se o milijunima hektara zemljišta, smještenog u razmjerno plodnoj Panonskoj nizini. Velik dio tog zemljišta dobili su strani velikaši odani Habsburgovcima, čime su nastali golemi veleposjedi.
1962. Umro je Fran Lhotka
LHOTKA, Fran
Fran Lhotka (Mladá Vožice, Češka, 25. XII. 1883. – Zagreb, 26. I: 1962.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog češkog podrijetla.
Kao nastavnik harmonije odgojio je mnoge hrvatske suvremene skladatelje. Skladao je orkestralna, scenska, komorna i klavirska djela, glazbu za filmove te zborove i pjesme. Skladbe su mu formalno jednostavno i pregledno građene, ritamski bogate i pune velikih zvučnih kontrasta. Melodika mu se oslanja na hrvatski folklor koji je motivski spretno razrađen. Po njemu nazvana i Glazbena škola u Sisku. Zaslugom Vlatke Banek 1987. je u zagrebačkom naselju Prečkom postavljeno poprsje u ulici koja nosi njegovo ime.
Na praškom Konzervatoriju diplomirao je rog i kompoziciju, a profesionalnu glazbenu karijeru započeo je 1908. kao profesor na Konzervatoriju u Jekaterinoslavu (danas Dnjepar). Godine 1909. došao je u Zagreb gdje se zaposlio kao horist i korepetitor u Operi.
Bio je nastavnik u školi Hrvatskog glazbenog zavoda, profesor na Muzičkoj akademiji, rektor Muzičke akademije. Ravnao je studentskim orkestrom i zborom, Hrvatskim pjevačkim društvom »Lisinski« te Društvenim orkestrom HGZ-a. Umro je u Zagrebu.
Najznačajnija djela su: Balet Đavo u selu, Balet Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi i balet Lûk.
Ostala su Lhotkina djela: Simfonija, Gudački kvartet, Koncert za violinu i orkestar, orkestralni Jugoslavenski capriccio, opera oratorijskoga značaja More, kantata na stihove S. S. Kranjčevića Moj dom, Koncert za gudački kvartet, Dvije hrvatske rapsodije za violinu i komorni orkestar, Pastorala i scherzo za puhaći kvintet, Zlatokosi kraljević, balet Đavo i njegov šegrt.
Skladao je glazbu za igrani film Živjet će ovaj narod, Major Bauk i Svoga tela gospodar te dokumentarne Cement, Na novom putu, Jugoslavenski Jadran
Skladao je i drugu komornu glazbu, solo pjesme, filmsku glazbu te obrađivao ili instrumentirao skladbe drugih skladatelja te narodne pjesme. Objavio je i pedagoška djela Dirigiranje (1931.) te posebno važan udžbenik Harmonija (1948.).
U fonoteci Hrvatskoga radija sačuvano je 97 snimaka njegovih djela. Radom i svestranošću svrstao se među vodeće osobnosti hrvatske glazbene kulture 20. stoljeća. Veći dio njegove ostavštine pohranjen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te Hrvatskom državnom arhivu.