1882. Rodio se Franjo Fancev
Franjo Fancev (Virje, 24. IX. 1882. – Zagreb, 31. III. 1943.) bio je hrvatski knjižničar, filolog i povjesničar književnosti (vidi 31. ožujka).
1887. Rodio se Mihovil Pavlek Miškina
Mihovil Pavlek Miškina (Đelekovec, 24. IX. 1887. – logor Stara Gradiška, 30. VI. 1942.), hrvatski književnik, političar (vidi 30. lipnja).
1943. Ubijen je Rafael Kalinić 
Rafael Kalinić (Prugovo kraj Splita, 6. studenog 1910. – Sinj, 24. rujna 1943.) bio je hrvatski katolički svećenik, franjevac, mučenik.
Zaredio se za svećenika franjevačkog reda. Bio je profesor na gimnaziji i redovnik u franjevačkom samostanu u Sinju. Odlikovao se velikom pobožnošću. Još za života u Sinju i okolici smatrali su ga svecem.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata išao je dati bolesničko pomazanje ranjenom partizanu. Nacisti su mu pravili poteškoće. Na povratku u Sinj naišao je na naciste koji su maltretirali lokalne stanovnike. Pri pokušaju da pomogne ljudima nacisti su ga uhitili i bacili u zapaljenu kuću gdje je izgubio život. Imao je samo 33 godine.
2008. Umro je Vice Vukov
Vice Vukov (Šibenik, 3. VIII. 1936. – Zagreb, 24. IX. 2008.) bio je hrvatski estradni umjetnik, publicist i političar.
Vice Vukov bio je jedan od najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Pobjednik je mnogih festivala glazbe, a na Eurosongu je nastupio dva puta. Bio je član Hrvatske glazbene unije, publicist, emigrant i političar. Unatoč 18 godina zabrane pjevanja, snimio je preko 400 skladbi.
U dobi od 17 godina, bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija. Pjevanjem se počinje baviti još kao srednjoškolac u šibenskoj gimnaziji nastupajući u opereti. Nakon srednje škole napušta rodni grad 1955. godine jer odlazi u Zagreb studirati filozofiju i talijanski jezik. Pjevačku karijeru započeo je 1959. godine nastupivši na festivalu u Opatiji.
Sa svojim anđeoskim glasom otpjevao je bezvremenske i najljepše pjesme na glazbenoj sceni: “Mirno teku rijeke”, “Čežnja”, “Bodulska balada”, “Zvona moga grada”, “Finili su, Mare, bali”, “Dalmatinska elegija”, “Pismo ćali”, “Bokeljska noć” i mnoge druge.
Komunističkoj vlasti smetalo je da pri dodijeli nagrada na Krapinskom festivalu 1967. godine svoju pobjedničku nagradu Vukov preuzima u hrvatskoj nošnji. Bezrazložno su ga optužili za nacionalizam te počeli zabranjivati njegove pjesme. Nastupao je s najvećim svjetskim zvijezdama – Tomom Jonesom i Domenicom Modugnom. U Tokiju je nastupio 1970. godine s pjesmom “Neka cijeli svijet” i osvojio nagradu za najboljeg pjevača. U to vrijeme bio je najpopularnije lice TV ekrana. Nakon što su ga tadašnje vlasti okarakterizirale kao nacionalistu njegov umjetnički rad i izvedbe pjesama su zabranjena za javnost.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća i hapšenja pristaša tog pokreta, Vice Vukov nije se vratio s turneje u Austriji već je emigrirao u Pariz. Bilo je najavljeno njegovo hapšenje ako se vrati u domovinu. Njegova pjevačka karijera naglo je prekinuta, a njegove ploče su zabranjene. U Parizu je studirao i diplomirao na Sveučilištu prava, ekonomije i društvenih znanosti. U Hrvatsku se vratio 1976. ali bilo mu je zabranjeno javno nastupati. Njegove ploče također su bile zabranjene. Nakon povratka iz emigracije zaposlio se kao lektor u Matici hrvatskoj jer je to jedino mogao raditi. Prevodio je knjige, ali bez potpisa. Na zahtjev publike vraća se na scenu i izdaje 1989. godine album klasičnih napuljskih pjesama “Bella Italia” koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Nakon 17 godina zabrane nastupa na scenu se vratio trijumfalno održavši rekordnih 13 koncerata za redom u dvorani Vatroslav Lisinski. Osim glazbe, radio je i kao kolumnist za nekoliko novinskih kuća te je izdao i nekoliko knjiga političkih eseja.
Osim što je nastavio svoju zavidnu pjevačku karijeru bio je i politički aktivan. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru.
Vice Vukov dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja u glazbenom svijetu. Nastupao je u mnogim gradovima bivše Jugoslavije kao i na gotovo svim kontinentima.
Na festivalu zabavne glazbe Split 95. uručena mu je nagrada za životno djelo. Iste godine dobio je odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Dobitnik je Porina za životno djelo, a dodijeljena mu je i nagrada za izvanredan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.
U Saboru je pao na stepeništu te dobio tešku ozljede glave, pao je u komu iz koje se nikada više nije probudio. Umro je 24. rujna 2008. godine u Zagrebu.