1872. Umro je Dimitrija Demeter
Dimitrija Demeter (Zagreb, 21. VII. 1811. – Zagreb, 24. VI. 1872.) bio je hrvatski književnik, kritičar, prevoditelj i kazališni djelatnik.
Diplomirao je medicinu 1836. u Padovi. U Zagrebu od 1840. preuzeo poslove oko utemeljenja hrvatskoga profesionalnoga glumišta, gdje je na različitim visokim dužnostima djelovao gotovo do smrti. Demeter je jedan od utemeljitelja HNK-a, na njegov poticaj Hrvatski sabor utemeljio je stalno kazalište, kojemu je bio upravitelj i dramaturg. Osim njegova književnog i kazališnog rada treba spomenuti da je 1849. godine Demeter zamijenio Ivana Mažuranića u Beču u odboru za izradu rječnika pravnih i političkih naziva (Juridisch-politische Terminologie). Nakon revolucionarne 1848. godine u skladu s načelom ravnopravnosti naroda i jezika, trebalo je prevesti popis njemačkih pravnih i političkih naziva na sve jezike Austrijskog carstva. Zbog sličnosti slavenskih jezika osnovana je zajednička komisija s posebnim sekcijama za pojedine jezike. Demeter je najviše doprinio za hrvatski jezik i pri završetku posla imenovan je glavnim urednikom hrvatskoga dijela toga rječnika. Rječnik je dovršen potkraj 1849. godine. Bio je odbornik Matice ilirske. Uređivao je almanah Iskra, Südslavische Zeitung, Danicu, Narodne novine, Hrvatski sokol.
Prve književne radove pisao je novogrčkim jezikom (lirika i drame), a u hrvatski je književni život ušao 1838. prilogom na njemačkom jeziku u knjizi J. Draškovića Ein Wort an Illyriens hochherzige Töchter. Iste su godine objavljena Dramatička pokušenja – dio parvi s programatskim Predgovorom u kojem je ostvario sintezu književnoteoretskoga i nacionalnoprogramatskoga shvaćanja drame i kazališta.
Najvažnije je Demetrovo dramsko djelo petočina tragedija Teuta (1844., praizvedba u Zagrebu, 1864). Autor je libreta za opere V. Lisinskoga Ljubav i zloba (1846., preradba prvobitne verzije J. Cara) i Porin (1850–51.). Posebno mjesto u njegovu stvaralaštvu ima epski spjev Grobničko polje, tiskan 1842. u Kolu, dvije godine prije Smrti Smail-age Čengića I. Mažuranića. Pjesma Hrvata, poznata po prvom stihu »Prosto zrakom ptica leti«, najbolja Demetrova pjesma, posebno popularna kao solo-popijevka V. Lisinskoga) i dramski intonirani dijalozi. Njegovo književno djelo pripada najvećim ostvarenjima hrvatskoga narodnog preporoda, a odlikuje se izrazitim romantičkim i romantičko-klasicističkim značajkama.
Preminuo je u rodnom Zagrebu u 61. godini života.
1890. Rodio se Ivo Parać
Ivo Parać (Split, 24. VI. 1890. – Split, 4. XII. 1954.) bio je hrvatski skladatelj (vidi 4. prosinca).
1930. Rodio se Ivan Slaming
Ivan Slamnig (Metković, 24. VI. 1930. – Zagreb, 3. VII. 2001.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj i književni znanstvenik. (vidi 3. srpnja).
1981. Ukazanja u Međugorju
Međugorje je naseljeno mjesto u općini Čitluk, Federacija BiH, BiH. Na vrhu brda Križevac, 1933. sagrađen je križ za 1900. godišnjicu razapeća Isusa Krista na kojem se nalazi natpis: Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove.
Dana 24. lipnja 1981. oko 18 sati šestoro mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže.
Sutradan u isto doba dana, 25.6.1981., četvoro od njih, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković i Ivan Dragićević, osjetili su se snažno privučeni prema mjestu gdje su dan prije vidjeli Onu koju su prepoznali kao Gospu. Njima su se pridružili Marija Pavlović i Jakov Čolo. Skupina Međugorskih vidjelaca bila je oblikovana. S Gospom su molili i razgovarali. Od toga dana imali su svakodnevna ukazanja, zajedno ili odvojeno. Milka Pavlović i Ivan Ivanković Gospu više nikad nisu vidjeli.
Međugorje je postalo jedno od poznatih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Godišnje u Međugorje dođe više od milijun hodočasnika.