1863. Rodio se Dragutin Lerman
Dragutin Lerman (Požega, 24. VIII. 1863. – Kreševo, 12. VI. 1918.) bio je hrvatski istraživač i putopisac (vidi 12. lipnja).
1947. Ubijen je Miroslav Bulešić
Miroslav Bulešić (Čabrunići, 13. V. 1920. – Lanišće, 24. VIII. 1947.) bio je hrvatski katolički svećenik i mučenik. Proglašen je blaženikom 28. rujna 2013. godine.
Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu “Gregoriana”. Za njegovo školovanje zauzeo se blaženi Alojzije Stepinac. Za vrijeme II. svjetskog rata, 1943. postao je svećenik.
Bio je upravitelj župe u Baderni do 1945. To su bila strašna ratna vremena kada su u Istri bile tri vojske – partizanska, njemačka i talijanska. Osobitu pozornost posvetio je odgoju djece i mladih, pomagao je svima koji su bili u potrebi. Izjavio je: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Primao je prijetnje s raznih strana pa je u svom dnevniku zapisao: “Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za Slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.” Usprkos nazočnosti talijanske i njemačke vojske, počeo je matične knjige (krštenih, umrlih, vjenčanih) voditi na hrvatskom jeziku.
U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere su ga napadali, ali nije htio pobjeći u Italiju: ”Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.”
U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom “Svećeničkog zbora sv. Pavla”, koji je okupljao svećenike Hrvate, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve, a pridonio je i međunarodnom priznanju pripojenja Istre “Hrvatskoj u Jugoslaviji”. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su “petogodišnji plan”, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno usprotivio, zajedno s drugim svećenicima iz “Svećeničkog zbora sv. Pavla“.
U kolovozu 1947. pratio je kao službeni pratitelj delegata Sv. Stolice mons. Jakoba Ukmara, koji je dijelio sv. krizmu na području oko Buzeta. Nakon što komunističke pristalice nisu uspjele spriječiti krizmu u Buzetu 23. kolovoza 1947. (izgrednici su onemogućili obred u župnoj crkvi u Buzetu, ali su krizmanici i kumovi prema uputi svećenika otišli u crkvu u obližnjem selu Črnici), došli su naredni dan pred župnu kuću u obližnjem Lanišću, opet pokušavajući spriječiti krizmu.
Mještani Lanišća su složno čuvali crkvu i svećenike u Lanišću, sve dok nije došla Narodna milicija; potom su se razišli kući držeći da neće biti daljnjih nereda. Kada je župnik Stjepan Cek otvorio vrata župnog dvora komandiru milicije, upali su pred očima milicajaca i njihovog komandira napadači u župni dvor, pretukli nasmrt mons. Ukmara (tek je liječnik – mrtvozornik prepoznao da svećenik još diše), te brutalno pretukli i naposljetku nožem zaklali (ubodom u grlo) Miroslava Bulešića. Krv Miroslava Bulešića prskala je po zidu župnog ureda u kojem je on ubijen, te je tekla sve do predsoblja lanišnog župnog ureda.
Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Za laniške nerede, jugoslavenske su vlasti optužile župnika Stjepana Ceka te je osuđen na montiranom procesu u Pazinu u listopadu iste godine, makar je bio nevin. Od 1947. bio je zatvoren u Staroj Gradiški šest godina. Biskupija u Trstu otvorila je postupak za proglašenje mons. Jakoba Ukmara blaženim i svetim.
Tek će 1958. tijelo Miroslava Bulešića biti preneseno na groblje u Svetvinčenat, a 2003. godine u posebnu kriptu u zidu župne crkve u Svetvinčentu. Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili smiješno male kazne – i to za banalno kazneno djelo protiv javnog reda i mira, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne. Lanišćanski župnik Cek, koji nikoga nije fizički udario, osuđen je na šest i pol godina zatvora.
Biskup Dragutin Nežić započeo je 1956. službeni postupak za proglašenje blaženim, ali su komunističke vlasti to zabranile. Postupak je 1957. otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko–pulski biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak je zaključen 2004. godine, te je sva dokumentacija u vezi beatifikacije poslana Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu. Papa Benedikt XVI. dana 20. prosinca 2012. godine ovlastio Kongregaciju za proglašenje svetih da objavi dekret o proglašenju blaženim vlč. Miroslava Bulešića. Beatifikacija Miroslava Bulešića održana je 28. rujna 2013. godine u Puli.
1976. Otvoren Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu
Muzej je izvorno osnovan u Kninu 1893. godine. Zbog lošeg stanja privremeno je zatvoren 1930. godine. Dok je bio zatvoren o muzeju se skrbila banska vlast u Splitu. 1931. godine raspisala je natječaj za gradnju novog muzeja. Nacrte je napravio Drago Ibler, a Ivan Meštrović izradio je 1932. Povijest Hrvata i namijenio ga novoj zgradi Muzeja hrvatskih starina u Kninskoj tvrđavi. Tih godina jaka je bila zamisao o preseljenju muzeja u kninsku tvrđavu. Rat i talijanska okupacija poremetile su tu zamisao, jer već 1941. tvrđava je namijenjena smještaju talijanske vojske. Kustos muzeja Gunjača prenio je srednjovjekovnu zbirku u supruzinu kuću u Sinj, a muzej je i dalje uredovao u Kninu.
Poslije Drugog svjetskog rata muzej se selio na Klis pa u Split na nekoliko lokacija. Godine 1962. grad Split je odredio novu (današnju) lokaciju muzeja. Prema projektu arhitekta Mladena Kauzlarića izgrađena je zgrada MHAS-a. Kamen temeljac postavljen je 1972., a od 5. prosinca 1976. godine muzej je otvoren za javnost.
U fondu muzeja nalazi se bogata i vrijedna zbirka ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika, zbirke oružja i oruđa, nakita, novca i drugih predmeta. Osobito su važni epigrafski spomenici 9. – 12. stoljeća na kojima se nalaze uklesana imena hrvatskih narodnih vladara i drugih visokih dostojanstvenika. Među značajnijim spomenicima koji se nalaze u postavu muzeja su i Višeslavova krstionica, nadgrobni natpis kraljice Jelene, natpis kneza Trpimira iz Rižinica, natpis kneza Branimira iz Muća, kopija Bašćanske ploče i brojni drugi prvorazredni spomenici za razdoblje hrvatskog srednjovjekovlja.