1627. Prva hrvatska gimnazija u Rijeci
Prva sušačka hrvatska gimnazija osnovana je 23. studenog 1627. godine u Rijeci na Grivici kraj katedrale sv. Vida, kada isusovci započinju s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do današnjeg dana. Svečanu misu prigodom otvorenja vodio je senjsko-modruški biskup Ivan Agatić koji je tom prigodom održao govor na hrvatskom jeziku.
Gimnazijsko obrazovanje trajalo je šest godina, a nastava se, kao i u ostatku Europe izvodila na latinskome jeziku, a za većinu koja nije znala latinski postojao je pripravni tečaj (cursus praeparatoricus).
1752. Rodio se Maksimilijan Vrhovac
Maksimilijan Vrhovac (Karlovac, 23. XI. 1752. – Zagreb, 16. XII. 1827.) bio je hrvatski biskup i političar.
1804. Umro je Ivan Jarnović 
Ivan (Mane) Jarnović (Giornovichi, Giernovichi, Žarnovik, Jarnowich), (? Palermo, 25. XI. 1747. – Sankt Peterburg, 23. XI. 1804.) bio je violinist i skladatelj vjerojatno hrvatskoga podrijetla.
Nagađa se, da je rođen na brodu između Dubrovnika (“brod u vodama Raguse”) i Palerma (zna se, da je kršten u Palermu). Iz toga je slijedio zaključak da je rođen u dubrovačkim vodama. Bio je učenik talijanskog violinista i skladatelja Antonija Lollija. Kao student, divio se Josephu Haydnu, kojeg je upoznao u Londonu 1790., te nastupao s njime. S velikim uspjehom održao je koncerte u Parizu 1773. godine i kasnijih godina.
Bio je prvi violinist u orkestru prijestolonasljednika Friedricha Wilhelma u Berlinu od 1779. do 1781. Nastupao je i u: Dresdenu, Beču, Varšavi, Sankt-Peterburgu, Stockholmu, zatim od 1790. do 1796. u Londonu, pa u Hamburgu, a na kraju se preselio u Sankt-Peterburg 1802., gdje je prethodno tri godine bio prvi violinist u orkestru carice Katarine II. Velike.
Skladao je 22 violinska koncerta, 6 gudačkih kvarteta, sonata i dueta za violinu.
U njegovu čast održani su seminar i koncert u Sankt-Peterburgu 2003. godine. Na seminaru su sudjelovali i Vjera Katalinić i Stanislav Tuksar iz Zagreba.
1986. Umro je Josip Hamm
Josip Hamm (Gat kraj Valpova, 3. XII. 1905. – Beč, 23. XI. 1986.) bio je hrvatski slavist.
Studij slavistike i germanistike završio je u Zagrebu 1929. godine. Radio je kao predavač na gimnazijama u Prištini, Karlovcu i Zagrebu. Godine 1931. postaje honorarni lektor za poljski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1934. doktorira s temom Matija Petar Katančić, njegova djela i njegov dijalekt. Godine 1946. postaje stalni lektor za poljski jezik. Godine 1948. postavljen je za docenta slavenske filologije s osobitim obzirom na staroslavenski jezik. Godine 1960. prihvaća mjesto redovitoga profesora slavenske filologije na Katedri za slavistiku bečkoga sveučilišta. Prihvaća i mjesto pročelnika Instituta za slavensku filologiju u Beču. Također je bio predstojnik Jezikoslovnoga odjela Balkanske komisije (osnivača V. Jagić 1897.), Austrijske akademije znanosti koje je bio i redoviti član, kao i redoviti član JAZU.
Napisao je udžbenike poljskoga (Poljski jezik: čitanka i gramatika savremenog poljskog književnog jezika s kratkim rječnikom, 1935; Pregled gramatike poljskog jezika, 1936), staroslavenskoga (Gramatika starocrkvenoslavenskoga jezika, 1947., 2. i 3. izdanje pod naslovom Staroslavenska gramatika; Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom, 1947) i hrvatskoga jezika (Grammatik der serbokroatischen Sprache, 1967). Sa Svetozarom Rittigom i Vjekoslavom Štefanićem 1952. osnovao je Staroslavenski institut u Zagrebu (izrastao iz Staroslavenske akademije u Krku), sudjelovao u pokretanju institutskih časopisa Slovo (kojemu je bio urednik do 1960.) i Radovi Staroslavenskog instituta, a aktivno je bio uključen i u rad časopisa Jezik (1952–60.). Bio je urednik mnogih publikacija, član i predsjednik različitih međunarodnih strukovnih tijela. Dobio je Nagradu za životno djelo 1985. godine.