1900. Osnovano je Društvo hrvatskih književnika
Vlada je 17. III. 1900. potvrdila pravila budućega društva. Osim svrhe, pravilima su uspostavljene četiri kategorije članova: pravi članovi, zakladnici, utemeljitelji i izvanredni članovi.
God. 1897. u sastavu Društva hrvatskih umjetnika neformalno je djelovao Klub hrvatskih književnika kojemu je glavni pokretač bio Milivoj Dežman, a 1898. održan je prvi neformalni dogovor o osnutku DHK-a. Matica hrvatska poduprla je 1899. osnutak DHK-a izvan Matice.
Osnivačka skupština Društva hrvatskih književnika (DHK) održala se 22. travnja 1900. godine. U prisutnosti 103 književnika za prvoga predsjednika izabran je Ivan Trnski. Cilj društva »da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost«, »da zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža« te »potpomaže prave članove i njihovu siročad«.
U Upravni odbor novostvorenoga društva izabrani su Vladimir Mažuranić, Ljubo Babić (poznat i pod pseudonimom Ksaver Šandor Gjalski), Stjepan Miletić, August Harambašić, Ante Tresić-Pavičić, Jovan Hranilović, Milivoj Dežman, Đuro Arnold i Milan Šenoa. Radilo se o prvoj formalnoj profesionalnoj organizaciji književnika u Hrvatskoj, koja je nastala uvelike zahvaljujući nastojanjima Milivoja Dežmana.
Godine 1906. počeo je izlaziti mjesečnik DHK-a Savremenik. Potkraj 1908. utemeljena je edicija Suvremeni hrvatski pisci, posebice zapažena pod uredništvom Julija Benešića (1909.–1920.). U njoj je objavljen i glasoviti zbornik Hrvatska mlada lirika (1914.). Prvih godina nastavljeno je približavanje Matice hrvatske i Društva Matičinom potporom Suvremenih hrvatskih pisaca i Suvremenik kao mogućega zajedničkog časopisa.
Društvo hrvatskih književnika preimenovano je 1945. godine u Društvo književnika Hrvatske.
Godine 1990. društvu je vraćeno staro ime (Društvo hrvatskih književnika).
1845. Rodio se Isidor Kršnjavi
Isidor (Iso) Kršnjavi (Našice, 22. IV. 1845. – Zagreb, 3. II. 1927.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar, kulturni i javni djelatnik (vidi 3. veljače).
1990. Prvi višestranački izbori
Dana 22. travnja 1990. održani su u Hrvatskoj prvi višestranački parlamentarni izbori. Hrvatska je tada još bila u sastavu SFRJ kao Socijalistička Republika Hrvatska (SRH). Političke stranke bile su formalno priznate tek dva mjeseca prije (2. veljače 1990. godine). Dana 5. veljače 1990. godine Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe SR Hrvatske izdao je predstavnicima osam stranaka rješenja o registraciji čime je formalno obznanjen politički pluralizam u Hrvatskoj. Rješenja su uručena predstavnicima stranaka. Sabor SR Hrvatske usvojio je 15. veljače 1990. godine ustavne amandmane kojima su legalizirani višestranački izbori i Zakon o izboru i opozivu odbornika i zastupnika čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za održavanje izbora u Hrvatskoj.
Do 9. travnja u Republičkom sekretarijatu za upravu i pravosuđe registrirane su 33 stranke, dok će na izbore izaći i druge društveno-političke organizacije.
U predizbornoj kampanji najuočljivije su bile tri snage: Tuđmanova Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), vladajući Račanov Savez komunista Hrvatske (koji je svome imenu dodao Stranka demokratskih promjena – SDP) i Koalicija narodnog sporazuma (KNS), u koju su ušli HSLS, HKDS, SDSH i HDS, a na čelu su joj bili nestranački Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar.
Prvi izborni krug parlamentarnih izbora održan je 22. i 23. travnja 1990. godine, a 6. i 7. svibnja drugi.
Pobijedio je HDZ osvojivši 42 % glasova i 58 % zastupničkih mjesta. Razlog takvoj razlici u postotku bio je većinski izborni sustav (za razliku od današnjega razmjernog). Druga stranka po snazi bio je SKH-SDP s 26 % osvojenih glasova i 30% zastupnika, dok je treća bila Koalicija (KNS) s 15 % glasova i 5,9 % zastupničkih mjesta.
Održavanjem prvih višestranačkih izbora i konstituiranjem višestranačkog Sabora Republike Hrvatske započelo je poglavlje novije povijesti Hrvatske i ujedno proces njezinog osamostaljivanja.
Temeljem rezultata prvih višestranačkih parlamentarnih izbora, 30. svibnja 1990. godine konstituiran je i prvi višestranački Sabor. Taj dan obilježava se kao Dan državnosti.
22 travnja – Dan hrvatske knjige
Odlukom Sabora Republike Hrvatske od 1996. godine, 22. travnja obilježava se kao Dan hrvatske knjige. Taj nadnevak odabran je u spomen na Marka Marulića koji je upravo toga dana 1501. godine dovršio slavno djelo Juditu, a koja je objavljena 1521. godine. Judita je prvi ep u hrvatskoj književnosti ispjevan na hrvatskome jeziku. Marka Marulića smatra se ocem hrvatske književnosti, a njegova cjelokupna književna ostavština temelj je nacionalne književne baštine i dokaz zrelosti hrvatskoga narodnog jezika. Upravo 22. travnja 1900. godine utemeljeno je i Društvo hrvatskih književnika koje i danas djeluje kao jedan od glavnih čuvara i promotora hrvatske pisane riječi. DHK svake godine na ovaj dan dodjeljuje godišnje nagrade Dana hrvatske knjige: Judita – za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini, Davidias – za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu, odnosno, studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini, te Slavić – za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac.