1540. Umro je Ivan Zapolja 
Ivan (János) Zapolja (Spišský Hrad, Slovačka, 2. VI. 1487. – Sebeş, Rumunjska, 22. VII. 1540.) bio je erdeljski knez, hrvatsko-ugarski kralj od 1527. do 1540.
Nakon pogibije hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju (1526.), kao pretendent na hrvatsko-ugarsko prijestolje suprotstavio se Zapolja Ferdinandu I. Habsburgovcu. Dana 11. XI. 1526. ugarsko ga je plemstvo izabralo za kralja u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár), a kada je uskoro potom na saboru u Cetingradu (1. I. 1527.) Ferdinand bio izabran za hrvatskog kralja, na Zapoljinu stranu stalo je slavonsko plemstvo, koje ga je uz pomoć bana Krste Frankapana i zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdődyja izabralo za kralja na Slavonskom saboru u biskupskom gradu Dubravi (nedaleko od Čazme). Jednako kao i hrvatsko plemstvo, i ugarsko se plemstvo tada podijelilo na dva tabora. Nakon kraćega primirja Ferdinand je u srpnju 1527. upao u Ugarsku i porazio Zapolju kraj Tokaja. Kada je 6. X. 1527. slavonsko plemstvo u Križevcima priznalo Ferdinanda, a 3. XI. ugarsko ga plemstvo okrunilo za kralja, Zapolja se za pomoć obratio Osmanlijama, koji su, koristeći prijestolne borbe, osvojili velika područja u Hrvatskoj. Uslijedilo je osmansko osvojenje Budima (1528.) i prvi pohod na Beč (1529.), a pošto je Nikola Jurišić u bitki kraj Kőszega (1532.) uspio zaustaviti drugi osmanski pohod na Beč, Zapolju je Ferdinand bezuspješno pokušao ukloniti iz Ugarske. Nesređeno stanje u Kraljevstvu posebno je došlo do izražaja u Slavoniji, gdje je nakon 1532. banska čast neko vrijeme ostala upražnjena. Skoro osmansko osvojenje Požeške županije (1536.) i Klisa (1537.), te poraz kršćanske vojske u bitki kraj Gorjana (9. X. 1537.) doveli su do pomirbe dvaju kraljeva, a ključnu je ulogu u pregovorima imao J. Utješenović. Dana 24. II. 1538. bio je potpisan tajni mir u Velikom Varadinu (Oradea). Zapolji je tada Ferdinand priznao kraljevski naslov i samostalnu vladavinu u onim dijelovima Ugarske kojima je u tom trenutku upravljao (Erdelj). S druge strane, Zapolja se u korist Ferdinanda odrekao titule kralja Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Ujedno je bilo dogovoreno da nakon Zapoljine smrti njegov dio Ugarske pripadne Ferdinandu. No tom dijelu dogovora usprotivili su se Zapoljina udovica i sin mu Ivan Sigismund (Žigmund), koji je tek 1570. pristao na odricanje od krune, zadržavši pritom Erdelj i nekoliko ugarskih županija.
1545. Umro je Nikola Jurišić
Nikola (Mikula) Jurišić (Senj, 1490. – Beč, 1545.) bio je hrvatski vojskovođa i diplomat
Plemić Nikola Jurišić potječe iz senjske plemićke obitelji. Odabrao je vojni poziv i postao vojskovođa i diplomat. Bio je glavni zapovjednik vojske u Hrvatskoj koja se nalazila pod vlašću Habsburgovaca. Godine 1527. organizira je obranu Bihaća od Osmanlija. Od 1528. do 1530. obnašao je dužnost kapetana Rijeke te dobio na uživanje Postojnu u Kranjskoj i Novigrad istarski. Sudjelovao je u preseljenju uskoka u Žumberak.
God. 1530. u Carigradu je, kao izaslanik kralja Ferdinanda, pred sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim održao govor na hrvatskom jeziku.
Istaknuo se obranom Kisega 1532. kada je sa 700 vojnika zaustavio Osmanlije na putu prema Beču. Za zasluge je dobio vlast nad Kisegom (Mađarska) i naslov baruna.
- imenovan je vrhovnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj i Austriji te namjesnikom u Kranjskoj. Pred kraj života bio je vojni savjetnik u Beču.
U samom centru Zagreba imenovana je ulica po Nikoli Jurišiću, a na Zrinjevcu je spomen bista. Mađari su po Nikoli Jurišiću nazvali dvorac i trg u Kisegu.
1954. Umro je Fran Tućan 
Fran Tućan (Divuša, 26. IX. 1878. – Zagreb, 22. VII. 1954.) bio je hrvatski mineralog i petrograf.
Studij prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu završio je u Zagrebu, doktorirao je 1905. godine. Iste godine postaje kustos Mineraloško-petrografskog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu.
Po odlasku profesora Kišpatića u mirovinu 1918. godine, postaje profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje predmete iz petrografije i petrologije. Godine 1930. izabran je za stalnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Rad prof. Tućana prekinut je za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1942. do 1945. godine, kada biva umirovljen i zatočen u logoru. Po završetku rata vraća se na sveučilište i postaje prvim dekanom novoosnovanog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Svoja istraživanja objavio je u knjizi Die Kalk-steino und Dolomite des Kroat. Karstgebietes objavljenoj 1911. godine. Zbog doprinosa prof. Tućana geologiji, prof. Karšulin je prema njemu nazvao mineral tućanit. Od 1987. godine Republički komitet za znanost Hrvatske dodjeljuje nagradu „Fran Tućan“ za popularizaciju znanosti. Od 1915. do 1919. godine i od 1945. pa do smrti 1954. godine uređuje časopis Priroda. Autor je i pjesme Na Uni objavljenoj u časopisu Pobratim 1898. godine, te zbirke novela Sa sela, koju je izdao pod pseudonimom F. Borivoj.