1798. Umro je Matija Antun Relković
Matija Antun Relković (Reljković), (Svinjar, danas Davor, 6. I. – Vinkovci, 22. I. 1798.) bio je hrvatski književnik, gramatičar i prevoditelj.
God. 1748. stupio je u vojsku gdje je napredovao do čina kapetana. 1756. otišao je u Sedmogodišnji rat, a 1757. pao u prusko zarobljeništvo. Zarobljeničke dane proveo je u Frankfurtu na Odri, u kući nekog obrazovana čovjeka, gdje je imao na raspolaganju bogatu knjižnicu i gdje je naučio francuski. Nakon povratka iz zarobljeništva još je nekoliko puta odlazio na ratište.
Car Josip II. dodijelio mu je 1785. titulu plemića, pa je Relković svojemu prezimenu dodao von Ehrendorf. Nakon umirovljenja 1786. do smrti živio je u Vinkovcima.
Poticaj za pisanje dobio je u doba pruskoga zarobljeništva kada se susreo s prosvjetiteljskom literaturom. Prva mu je tiskana knjiga kompilacija Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite, zatim Satir iliti divji čovik u verše Slavoncem, Nova slavonska i nimačka gramatika i druga djela.
Najznačajnije Relkovićevo djelo je Satir, didaktični spjev ispjevan ikavskom štokavštinom, u puku bliskom deseteračkome stihu. U prvom izdanju Relković, uvodeći Satira kao pripovjedača, daje literarnu kritiku zaostalosti osuđujući različite suvremene običaje slavonskoga sela.
Svestran i izuzetno utjecajan pisac Relković je, poslije Kačića, najznačajniji hrvatski autor 18. stoljeća, čija se djelatnost odrazila na više polja: jezikoslovnoj, didaktičnoj, praktično-prosvjetnoj.
1830. Rodio se Luka Botić
Luka Botić (Split, 22. I. 1830. – Đakovo, 22. VIII. 1863.) bio je hrvatski književnik i političar (vidi 22. kolovoza).
1890. Rodio se Vinko Žganec
Vinko Žganec (Vratišinec, 22. I. 1890. – Zagreb, 12. XII. 1976.) bio je hrvatski melograf, muzikolog, etnomuzikolog, zapisivač narodnih plesova, obreda i običaja (vidi 12. prosinca).
1911. Prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u sanjkanju
Na Samoborskom gorju organizirano je prvo Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u sanjkanju za pojedince te za muške i ženske parove. Staza od perivoja Plešivice do gostionice »Horvat« (danas »Vidikovac«) u duljini od 1200 metara bila je dobro uređena. Članovi HAŠK-a utabali su snijeg, a bilo je sagrađeno i pet snježnih nasipa na oštrim zavojima. Natjecalo se gotovo cijelog dana.
1919. Umro je Bude Budisavljević 
Bude Budisavljević (Bjelopolje, 29. VII. 1843. – Zagreb, 22. I. 1919.) bio je pisac i publicist.
Obavljao je više visokih vojnih i administrativnih dužnosti, npr. velikoga župana u Bjelovarsko-križevačkoj županiji, Ličko-krbavskoj županiji i Zagrebu. Bio je zastupnik u Srpskom narodno-crkvenom saboru u Srijemskim Karlovcima. Od 1863. objavljivao članke o planinarstvu i medicini, zapise o suvremenicima (Iz mojih uspomena, 1918.), zbirku zapažanja o piscima i drugim javnim ličnostima svojega doba te pripovijetke, od kojih je velik broj prikupljen u zbirci S ličke grude (1913.). Budisavljević u njima, pod utjecajem pučke predaje, nastavlja hajdučko-tursku tematiku, katkad s elementima humora i fantastike te opisuje tipičan život Like zbog čega se smatra utemeljiteljem tzv. ličke proze. U rukopisu ostavio autobiografski spis Pomenci iz moga života.
Za člana Književnog odjeljenja Matice srpske izabran je 1894. Darovao je knjige Narodnoj biblioteci u Beogradu. Objavljivao je djela i pod imenom Milutinov. Napisao je prvi životopis svog daljnjeg rođaka, Nikole Tesle. Nakon smrti, sinovi su njegovu rukopisnu ostavštinu predali Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU) početkom 1960.
1997. Umro je Aleksandar Bakal 
Aleksandar Bakal (Nova Gradiška, 1. VIII. 1929. – Zagreb, 22. I. 1997.) bio je hrvatski arhitekt i urbanist.
Diplomirao je 1954. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Radio je u više arhitektonskih projektnih biroa. Od 1972. direktor je Urbanističkog zavoda grada Zagreba. Projektirao je javne, poslovne i stambene zgrade i dao urbanistička rješenja stambenih naselja; u stambenoj arhitekturi radio je fleksibilne tlocrte prilagođene različnim potrebama.
Bio je član Inicijativnog odbora za osnivanje Zagrebačkog salona (1965.) i član ocjenjivačkih sudova arhitektonskih natječaja. Od 1972. radio je na unapređenju i provedbi prostornog planiranja kao integralnog dijela društvenog planiranja. Surađivao je u časopisima ČIP i Arhitektura gdje je prikazao i vlastita ostvarenja.
2004. Umro je Anton Marti 
Anton Marti (Martinčić), (Labin, 10. IV. 1923. – Zagreb, 22. I. 2004.) bio je hrvatski televizijski i kazališni redatelj i glumac.
Glumačku školu polazio u Trstu, a kazališnu akademiju u Rimu. Nastupao je u talijanskim kazališnim družinama. Od 1949. živio u Kopru gdje je režirao u kazalištu i na Radio Kopru/Capodistria. Glumio je u nekoliko filmova, ali i u kazališnim komadima. Godine 1956. dolazi u Zagreb i pridružuje se utemeljiteljima tadašnje Televizije Zagreb te režira neke od njezinih prvih emisija. Režirao je i osmislio veliki broj revijskih, zabavno-glazbenih, igranih i magazinskih emisija za TV Zagreb i TV Ljubljanu. To su bile emisije raznih žanrova koje su svoja prva emitiranja počinjala pod njegovom redateljskom palicom. Na novoosnovanoj Televiziji Zagreb 1956. režirao je prvu zabavnu emisiju i tijekom sljedećih četrdesetak godina bio najzaposleniji i najistaknutiji redatelj njezinih revijalnih i zabavno-glazbenih programa (TV magazin, Muzički atelje, Na licu mjesta, Svjetla pozornice, Licem u lice, Videofon i druge). Režirao je i pedesetak kazališnih predstava, više televizijskih drama i mnogobrojne prijenose festivala i priredbi, a od osnutka Televizije Ljubljana (1958.) često je radio i u tamošnjim studijima. Prvi međunarodni uspjeh postigao je emisijom iz serije Na licu mjesta prikazanom 1964. na američkoj mreži CBS. Dobitnik je uglednih nagrada Ondas, Rosa d’oro te Porin za životno djelo. Umro je u Zagrebu u 81. godini života.
2005. Umro je Petar Guberina
Petar Guberina (Šibenik, 22. V. 1913. – Zagreb, 22. I. 2005.) bio je hrvatski jezikoslovac, fonetičar i teoretičar stilistike.
Završio studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1939. na Sorbonnei. Od 1951. godine profesor je romanistike i francuske lingvistike na Filozofskom fakultetu, na kojem 1954. utemeljuje Fonetski institut i počinje se baviti eksperimentalnim fonetskim proučavanjima, ispitivanjem sluha i rehabilitacijom gluhonijemih.
Osnivač brojnih rehabilitacijskih, tzv. SUVAG – “Systeme Universel Verbotonal d’Audition Guberina” centara diljem svijeta, priznat ali neprimjereno i nedostatno citiran. U polju suvremene komunikologije Guberinino je fundamentalno djelo Zvuk i pokret u jeziku i Verbotonalna teorija za koju je u svojim predavanjima isticao da bi ju trebali primjenjivati samo stručnjaci filoloških disciplina a na polju jezikoslovne kroatistike. Guberinino su najvažnije djelo Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, objelodanjene u doba relativne slobode Banovine Hrvatske 1940. godine.
Akademik Petar Guberina ukazivao je na strukturne odlike ljudskoga uma u njegovoj najsloženijoj komunikacijskoj funkciji – govornoj, gestovnoj i mimičkoj. Na temelju svojega originalnog pristupa razradio je audiovizualnu globalno-strukturalnu metodu. Kako ta metoda za (početno) učenje stranih jezika tako i bavljenje istraživanjem sluha i rehabilitacije gluhonijemih donijeli su mu mnogobrojna priznanja u svijetu. Bio je redoviti član JAZU (HAZU) od 1963. Dobio je Nagradu za životno djelo (1977). Objavio je velik broj radova na različitim jezicima, među ostalim i Problem slaganja vremena (1951) te Priručnu gramatiku za francuski jezik po audiovizualnoj globalno-strukturalnoj metodi (1963).