1569. Umro je Ivan Lenković
Ivan Lenković (? – Otočec kraj Novoga Mesta, 22. VI. 1569.) bio je vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine.
Član obiteljske grane Lenkovića, koja se potkraj XV. ili na poč. XVI. st. pred naletima Osmanlija iselila iz Like u Kranjsku. Ondje su stekli i držali velike posjede između Kupe i Krke (Otočec, Mehovo, Črnomelj, Poganci, Podbrežje) te neke gospoštije Brixenske biskupije. U vojnoj karijeri Lenković se istaknuo već pri opsadi Beča (1529.). Od 1537. bio je dozapovjednik Bihaćke kapetanije, a najkasnije 1539. postao je senjskim kapetanom i zapovjednikom uskoka od Senja do Save. Kapetanija žumberačkih uskoka povjerena mu je 12. svibnja 1546. pa je postao zapovjednikom sveukupnih uskočkih postrojbi. Pomagao je pri uređenju položaja uskoka i njihovu trajnom naseljavanju. Bio je zamjenik vrhovnoga kapetana Hrvatske i Slavonske krajine 1547–56., pri čemu mu je poglavito bila povjerena obrana Hrvatske krajine. Prema kraljevu nalogu, izradio je 1553. nacrt obrane hrvatsko-slavonskih granica, koji je gotovo u potpunosti bio prihvaćen. S Nikolom Zrinskim nastojao je pomoći opsjednutomu Sigetu (1556.), vežući na sebe, napadima na okolne gradove, velik broj osmanlijskih snaga. U Kranjskoj, na mjestu čestih osmanlijskih prijelaza Kupe, nedaleko od Metlike, podignuo je utvrđeni grad Podbrežje (gradnja završena 1557.). Istodobno je obnovio utvrdu Senja, a radi njegove bolje zaštite podignuo je tvrđavu Nehaj grad (gradnja završena 1558.). Vrhovnim kapetanom Hrvatske i Slavonske krajine imenovan je 1556. pa je nastavio aktivno sudjelovati u borbama s Osmanlijama i suzbijati njihove provale. God. 1567. zbog bolesti se povukao s položaja vrhovnoga kapetana.
1593. Pobjeda nad Osmanlijama kod Siska
Bitka kod Siska bila je od 15. do 22. lipnja 1593. godine. Bitka se odvijala oko sisačke renesansne utvrde, danas poznate pod nazivom Stari grad, između osmanske vojske pod vodstvom Hasan-paše Predojevića i habsburške vojske pod vodstvom Ruprechta Eggenberga, Tome Bakača Erdödyja, Andrije Auersperga, Stjepana Grassweina i posade iz sisačke utvrde čiji zapovjednici bili su kanonici Blaž Gjurak i Matija Fintić.
Glavni zapovjednik svih kršćanskih snaga bio je Ruprecht Eggenberg. Kršćanska vojska, koju je činilo 4500 vojnika, povela je 22. VI. juriš na dvostruko brojniju osmansku vojsku. Prilikom bijega preko Kupe utopilo se 7000 do 8000 osmanskih vojnika, a pritom je stradao i sam Hasan-paša Predojević. Kršćanska je vojska pretrpjela tek neznatne gubitke u ljudstvu. U vojno-strateškom smislu, ta je bitka označila prekretnicu u daljnjem ratovanju između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva jer je prvi put bila uspostavljena vojna ravnoteža na granicama, prekinuto osmansko osvajanje hrvatskih zemalja te su stvorene pretpostavke za prve napadačke akcije kršćanskih vojski, koje će započeti već iste godine, u tzv. Dugom ratu (1593–1606.). Osim toga, tom je pobjedom bio znatno podignut moral kršćanskih vojnika, a vijest o velikoj pobjedi kršćanskih snaga nad Osmanlijama ubrzo se proširila diljem Europe, o čem svjedoče mnogobrojni crteži, grafike i karte s prikazom Sisačke bitke, tiskane u Beču, Augsburgu, Nürnbergu, Ljubljani, Antwerpenu i drugim europskim gradovima.
Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono zagrebačke katedrale oglašava se svakoga dana u 14 sati. Od 22. lipnja 2010. godine i zvono sisačke Katedrale Uzvišenja Svetog Križa svakim danom u 14 sati zvonjavom podsjeća na ovu slavnu pobjedu kršćanske vojske nad Osmanlijama.
1910. Prvi let zrakoplovom u Hrvatskoj
Prvi let zrakoplovom u Hrvatskoj izvršen je 22. lipnja 1910. u Zagrebu. Radilo se o letjelici koju je konstruirao znameniti izumitelj Slavoljub Penkala, a kojom je pilotirao Dragutin Novak, prvi hrvatski pilot. Let je izveden s uzletišta na Črnomercu, koje se nalazilo na vojnom vježbalištu austrougarske vojske uz Selsku cestu. To uzletište, koje je postalo de facto prvi aerodrom, tj. zračna luka u Hrvatskoj, nazivano je i letilište Pongračevo, odnosno letilište Črnomerec, a sastojalo se od travnate uzletno-sletne staze (piste) i jednog manjeg hangara. To prvo hrvatsko uzletište bilo je na prostoru koje danas omeđuju ulice Selska, Baštijanova i Vitezićeva.
Spomenuti prvi hrvatski let zrakoplovom dogodio se samo šest i pol godina nakon slavnog leta braće Wright u SAD-u. Dragutin Novak imao je u trenutku svog prvog leta samo 18 godina. S Penkalinim zrakoplovom je uzletio još nekoliko puta do prosinca iste godine kada je zrakoplov oštećen, a Penkala odustao od daljnjih istraživanja.
Dragutin Karlo Novak (Zagreb, 16. II. 1892. – Zagreb, 31. X. 1978.) bio je prvi hrvatski pilot. (vidi 31. listopada).
1941. Prvi hrvatski partizanski odred
Komunistička historiografija tvrdi da je 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica nekoliko komunista osnovalo prvi sisački partizanski odred. Tvrde da je Sisački partizanski odred bio prvi ne samo u Hrvatskoj nego i prva antifašistička postrojba u Europi. Što se tiče Europe to nije točno.
Komunistička historiografija tvrdi: „Zapovjednici su bili Vladimir Janjić-Capo i Marijan Cvetković, a imao je 77 boraca, među kojima su bili Mika Špiljak, Janko Bobetko i dr. Već dan nakon osnutka odred je poduzeo prvu gerilsku akciju, miniravši prugu Sisak – Sunja kod Blinjskog Kuta. U svojem tromjesečnom djelovanju u šumama oko Siska izveo je nekoliko diverzija na željezničku prugu i telegrafsko-telefonske linije, napade na općinske zgrade u Topolovcu i Palanjeku te organizirao ilegalan i propagandni rad u Sisku i okolnim selima.“
Svjedoci iz tog vremena opravdano osporavaju osnivanje odreda na dan 22. lipnja 1941. godine. Nema nikakvih dokaza (poslijeratne komunističke priče kojima se glorificirala uloga pojedinaca nisu dokaz) da se to zaista tada dogodilo.
Dan osnutka Sisačkog odreda u Republici Hrvatskoj obilježava se kao praznik, Dan antifašističke borbe.
1960. Umro je Vladimir Stahuljak
Vladimir Stahuljak (Bjelovar, 22. XI. 1876. – Zagreb, 22. VI. 1960.) bio je hrvatski skladatelj, orguljaš i zborovođa.
Školovao se u Zagrebu i Budimpešti. Djelovao je kao učitelj, nastavnik i profesor glazbe. Osnivao je i vodio pjevačke zborove, tamburaške i puhačke sastave, sakupljao i obrađivao narodne napjeve. Napisao je oko 1000 skladbi (zborovi, popijevke, tamburaške, crkvene).
Posebno su ga zanimali narodni napjevi iz Slavonije. Sakupljao je i očuvao folklornu baštinu. Sastavio je zbirku od 689 narodnih pjesama pod nazivom Hrvatske narodne popijevke, plesovi i običaji iz Štivice. U uvodu je opisao i plesove u slavonskom šetanom kolu.
Hrvatska obitelj Stahuljak je obitelj glazbenika, podrijetlom iz Slovačke. Po brojnosti svojih članova, uz obitelji Couperin i Bach jedna je od najbrojnijih u Europi. Svojim su djelovanjem obilježili hrvatsku glazbenu kulturu i život od 1880-ih sve do danas.
1969. Rodio se Edvin Biuković
Edvin “Eddy” Biuković (Zagreb, 22. VI. 1969. – Zagreb, 5. XII. 1999.) bio je hrvatski autor stripa (vidi 5. prosinca).