1924. Umro je Viktor Kovačić
Viktor Kovačić (Ločka Vas kraj Huma na Sutli, 28. VII. 1874. – Zagreb, 21. X. 1924.), bio je hrvatski arhitekt.
Obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu. Godine 1891. vratio se u Zagreb i radio u atelijerima G. Carneluttija, K. Waidmana i H. Bolléa, a 1899. završio je Akademiju u Beču kod istaknutoga predstavnika moderne arhitekture O. Wagnera. Iste godine otvorio je vlastiti atelijer u Zagrebu. Svestranim djelovanjem kao arhitekt, pisac i pedagog utjecao je na razvoj moderne arhitekture u Hrvatskoj. Isticanjem profesionalne etike i umjetničkoga značaja arhitekture pridonio je prevladavanju obrtničko-poduzetničkoga mentaliteta i proširio društvenu odgovornost na sva područja prostornog oblikovanja (priznavanje autorskih prava arhitekata, raspisivanje javnih natječaja). Priklonio se skupini modernih hrvatskih umjetnika oko V. Bukovca, a svojim programskim tekstom Moderna arhitektura, objavljenim u časopisu Život, borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Sa skupinom istomišljenika osnovao je 1906. Klub hrvatskih arhitekata. Od 1922. bio je redoviti profesor Visoke tehničke škole u Zagrebu.
Na njegovim prvim projektima u Zagrebu zamjetljiv je utjecaj secesije. Posežući za građevinskim oblicima Bizanta, 1912. počeo je gradnju svoje najveće građevine do tada, crkve sv. Blaža s dominantnom armiranobetonskom kupolom, prvom takvom konstrukcijom u nas, u tlocrtnoj shemi grčkoga križa. Također je izveo više manjih projekata i adaptacija. Godine 1923. započeo je izgradnju palače Burze, koju je dovršio H. Ehrlich nakon njegove smrti, 1924. Klasične elemente na pročelju (jonski stupovi) povezao je u skladnu reprezentativnu cjelinu sa strogim kubusom zgrade, a idejnim prijedlogom za zgradu nasuprot Burzi ostvario je reprezentativan ulaz u novi dio grada. – Za razvoj hrvatskoga graditeljstva osobito je važno Kovačićevo nastojanje na podizanju vrsnoće obrta, pri čemu je posebnu pozornost poklanjao unutarnjem uređenju (adaptacija vlastitoga stana na mansardi kuće u Masarykovoj ulici 21–23 u Zagrebu, koji je Muzej grada Zagreba uredio i otvorio za javnost 1994.). Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom nagradom (1925.).
Kovačić je jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata. Neka od važnijih zagrebačkih djela su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, palača Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu, kao i mauzolej De Piennes u Vrbovcu, te brojni stambeni natječaji, interijeri i regulacije.
U časopisu Život objavljuje programatsku raspravu Moderna arhitektura. Svojim kontroverznim tezama i istupima u javnosti Kovačić je uzdrmao arhitektonsku scenu svoga doba te stvorio brojne neprijatelje.
2003. U Zbor kardinala Svete Rimske Crkve uvršten je Josip Bozanić
Papa Ivan Pavao II. uvrstio ga je u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve na svečanom konzistoriju u Rimu 21. listopada 2003. godine.
2021. Umro je Žarko Potočnjak 
Žarko Potočnjak (Pakrac, 3. II. 1946. – Zagreb, 21. X. 2021.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Završio je Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost 1972. godine. Za vrijeme studija imao je prvu profesionalnu ulogu u filmu „Prikupljanje hrabrosti” redatelja Eduarda Galića. Prvi anganžman dobio je u Kazalištu Komedija u Zagrebu. Tamo je glumio u mjuziklima i rock-operama, uz glumu pjevao je i plesao. Nakon toga 18 godina bio je glumac u zagrebačkom kazalištu Gavella. Na poziv Georgija Para prešao je u zagrebački HNK, 1994. godine. Sa Zlatkom Vitezom osnovao je glumačku družinu Rinoceros 1975. godine, a iste godine preimenovana je u Histrione. Snimio je 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu. Glumio je u oko 30 tv-serija. Proslavio je 40. godina glumačke karijere 2008. godine. Igrao je u oko 150 kazališnih premijera.
Za vrijeme Domovinskog rat bio je član 106. osječke brigade, bio je u protuzrakoplovnoj obrani te član umjetničke brigade.
Potočnjak je dobitnik brojnih nagrada za životno djelo, među kojima se ističu Nagrada hrvatskog glumišta, Marul, Zlatni osmijeh, nagrada Dubravko Dujšin, Nagrada na susretima hrvatskih kazališta, nagrada Dani komedije.