1991. Umro je Antun Stipančić 
Antun “Tova” Stipančić (Duga Resa, 18. V. 1949. – Zagreb, 20. XI. 1991.) bio je hrvatski stolnotenisač.
Antun Stipančić “zlatna ljevica hrvatskog športa“, višegodišnji državni prvak, tri puta europski prvak u parovima, prvak svijeta 1979. godine u igri muških parova te doprvak svijeta 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji. Godine 1975. proglašen za najboljeg športaša Hrvatske. Posebno poznat po dugogodišnjim uspješnim nastupima u paru s Dragutinom Šurbekom.
Osvojio je ukupno 27 medalja i to 11 medalja na svjetskim prvenstvima (1 zlatnu, 4 srebrne, 6 brončanih) i 16 na europskim prvenstvima (4 zlatne, 3 srebrene i 9 brončanih). Pored toga 48 puta ovjenčao se naslovom pobjednika na međunarodnim turnirima u različitim kategorijama.
1834. Rodio se Franjo Ksaver Kuhač
Franjo Ksaver Kuhač (Osijek, 20. XI. 1834. – Zagreb, 18. VI. 1911.) bio je hrvatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe (vidi 18. lipnja).
1473. Matija Korvin prodao Međimurje
Dana 20. studenoga 1473. Ivan Ernuszt kupio je od Matije Korvina posjede u Međimurju. Ivan Ernuszt bio je podrijetlom Židov, a doselio se u Ugarsku u 15. stoljeću i pokrstio se. Bavio se trgovinom i novčarskim poslovima te se prilično obogatio. Zatim je počeo raditi u javnoj službi – bio je tridesetničar (ubirač poreza tridesetnice) i vrhovni blagajnik Kraljevine.
1912. Rodio se Otto von Habzburg
Otto von Habsburg (Reichenau an der Rax, Austrija, 20. XI. 1912. – Pöcking, Njemačka, 4. VII. 2011.) bio je austrijski političar zakoniti nasljednik hrvatskog prijestolja (vidi 4. srpnja).
1991. Ubijen je Siniša Glavašević
Siniša Glavašević (Vukovar, 4. XI. 1960. – Ovčara, 20. XI. 1991.) bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik.
Smatra se simbolom hrvatskog ratnog novinarstva te jednim od heroja Domovinskog rata za što je posmrtno odlikovan 2011. godine.
Završio je studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju. Na Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine.
Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.
Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče iz Vukovara prevedene su na njemački i engleski jezik.
Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca. Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera koji su ubijeni na Ovčari. Film je dobio Nagradu publike za najbolji film na 20-tim Danima hrvatskoga filma.
Pokopan je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine na Mirogoju u Zagrebu, 14. ožujka 1997. godine.
1991. Zločin Srba na Ovčari
JNA je u dogovoru sa srpskom pobunjeničkom vlasti (Goran Hadžić i ostali) odvodi ranjenike i druge osobe iz vukovarske bolnice u vojarnu JNA, a nakon toga na farmu Ovčara (tamo su doveženi oko 14 sati). Konvoj je organizirala i „osiguravala“ JNA cijelo vrijeme od odvođenja iz bolnice do smaknuća zatočenika.
Nakon što su iskrcani oduzete su im sve vrijedne stvari, zatim su prošli kroz špalir vojnika i dobrovoljaca koji su ih tukli. Nakon ulaska u hangar uslijedilo je fizičko i psihičko zlostavljanje (premlaćivanje toljagama, lancima, bejzbol palicama, kundacima, nogama i rukama). Navečer su zarobljenici traktorskom prikolicom prevoženi u skupinama od 25 do 30 zarobljenika do pripremljene jame u koju su ubijeni bačeni. Ubojstva zarobljenika izvršena su pod nadzorom JNA.
Zarobljenici (ranjenici, branitelji i civili) ubijeni su i bačeni u iskopanu jamu na Grabovu. Jama je bila udaljena 900 metara od hangara gdje su premlaćivali zarobljenike. Na Ovčari je ekshumirano 200 osoba od 266 koje su odveli tim konvojem JNA. Identificirane su 194 osobe od 200. Za 105 osoba je sigurno utvrđeno da su bili pacijenti (ranjenici) vukovarske bolnice. Na Ovčari je ubijeno 20 djelatnika vukovarske bolnice. Za 66 osoba se ne zna gdje im je grob, Srbi ne žele kazati gdje su njihovi posmrtni ostatci.