1562. Umro je Toma Nadasdy 
Tom (Tamás) Nádasdy (?, 1489 – Egervár, Madžarska, 2. VI. 1562.) bio je ugarski palatin i hrvatski ban.
Nakon školovanja u Grazu, Bologni i Rimu bio je u službi hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika II. Jagelovića. Od 1525. bio je član Ugarskoga kraljevskoga vijeća te mu je kralj povjerio diplomatske zadaće vezane uz prikupljanje pomoći u ratovima protiv Osmanlija. Nakon poraza na Mohačkom polju (1526.) nalazio se u pratnji kraljice udovice na putu iz Komárna u Požun (Bratislava) te se založio za izbor Ferdinanda I. Habsburškoga za hrvatsko-ugarskog kralja. Kao poslanik ponudio je kralju Ferdinandu I. krunu sv. Stjepana, a nakon Ferdinandove krunidbe bio je imenovan vojnim zapovjednikom Budima (1527.). Godine 1529. zarobili su ga Osmanlije te predali Ferdinandovu protivniku I. Zapolji, u čijoj je službi 1530. uspješno obranio Budim od habsburške vojske. Godine 1533. ponovno je prešao u Ferdinandovu službu, dobio goleme posjede te 1537. postao kraljev najutjecajniji savjetnik. Pomagao je znanost, obrazovanje i umjetnost, a oko 1535. utemeljio je jednu od prvih ugarskih tiskara. Za obnašanja službe hrvatskog bana 1537–39. branio je granice hrvatskih zemalja od Osmanlija. Godine 1540. bio je imenovan velikim kraljevskim sudcem, a 1547. predsjedavao je saboru plemstva u Nagyszombatu (Trnava). Od 1559. bio je ugarski palatin. U posljednjim godinama života pomagao je Nikoli Zrinskom u borbama protiv Osmanlija.
1696. Tiskana Vitezovićeva kronika
Desetak godina nakon uništenja obitelji Zrinski, Pavao Ritter-Vitezović priklanja se Habsburzima i carskom dvoru. Njegova odanost Zrinskima iskazuje se i u njegovoj Kronici. To povjesničarsko djelo sastavljeno je tako da je Vitezović na Vrančevu Kroniku dodao događaje svojega vremena. Sabor je 1696. Vitezoviću povjerio vođenje Zemaljske tiskare, pa u Zagrebu te godine tiska Kroniku – aliti szpomen zsvega szvieta vikov… u kojoj obrađuje razdoblje od početka svijeta do 1690. Kao i sva njegova djela, i Kronika je u prvom redu bila sredstvo borbe za ujedinjenje hrvatskih zemalja.
1870. Nikola Primorac, otišao preploviti Atlantik
Nikola Primorac (Dubrovnik, 28. VII. 1840. – Prescot, 1. III. 1886.) bio je hrvatski pomorac, pustolov, kapetan i istraživač.
Dana 2. lipnja 1870. godine za okladu od 1000 funta sterlinga sa svojom jedrilicom imena „City of Ragusa“ koja je bila dužine 6,1 metar za 92 dana preplovio je Atlantik od Liverpoola do Bostona. Istim putem se je i vratio. To je tada bio podvig, prvorazredna svjetska senzacija.
Dubrovački kapetan Nikola Primorac prvi je na svijetu prešao preko Atlantika u oba smjera u šestmetarskoj jedrilici „City of Ragusa“ zajedno s kapetanom Johnom Charlesom Buckleyjem i psom Boatswainom. Na putovanje preko Atlantika je krenuo iz Queenstowna u Irskoj 17. lipnja 1870. godine, kao početak putovanja često se navodi i 2. lipnja, kada je jedrilica isplovila iz Liverpoola za Queenstown, gdje je u tamošnjem brodogradilištu trebalo izvršiti potrebne popravke.
Nakon ukupno 92 dana, računajući i vrijeme od Liverpoola do Queenstowna, s kapetanom Johnom Charlesom Buckleyjem i psom Boatswainom, kapetan Primorac je 8. rujna 1870. uplovio u Boston, gdje im je priređen veličanstveni doček. Primorac i Buckley time su postali prvi pomorci koji su malom jedrilicom doplovili iz Engleske u Ameriku.
Poslije duže stanke, brod je isplovio iz New Yorka 23. svibnja 1871. godine, s kapetanom Primorcem, Edwardom Williamom Hayterom, koji je zamijenio Buckleyja, i novim psom s istim imenom – Boatswain. Nakon 36 dana plovidbe, uz dobro vrijeme, povoljne morske struje i vjetrove, jedrilica je uz topničke salve svečano dočekana u Queenstownu.
U Zbirci starih fotografija i razglednica u fundusu dubrovačkog Pomorskog muzeja čuva se crno-bijela fotografija koja svjedoči o ovom važnom događaju.
U fundusu Pomorskog muzeja čuva se i model jedrilice „City of Ragusa“ kojeg je muzeju poklonio brodomaketar Slobodan Milošević.
Inače, jedina poznata fotografija jedrilice „City of Ragusa“ iz rujna 1870. u vlasništvu je Arlington knjižnice Sveučilišta u Texasu.
1924. Umro je Franjo Horvat Kiš 
Franjo Horvat Kiš (Lobor, 23. IX. 1876. – Zagreb, 2. VI. 1924.) bio je hrvatski prozni pisac
Završio je učiteljsku školu u Osijeku te kao učitelj radio u manjim mjestima. Pisao je pjesme, feljtone, prikaze i stručne pedagoške članke te surađivao u mnogim vodećim časopisima. U književnosti je poznat po novelama i putopisnoj prozi, a osnovna mu je tema ljubav. Na početku stvaralaštva bavio se sudbinama malih ljudi, kao npr. u zbirci Ženici, te širim društvenim temama u pripovijestima Zašto i Obijalo. Književno je najuvjerljiviji u putopisima od Zagreba preko Sofije do Carigrada – Viđeno i neviđeno – te posebno u putopisu Istarski puti. Bio je i dugogodišnji tajnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu.