1624. Umro je Ban Toma Erdödy 
Toma II. Erdődy (?, 1558. – Krapina, 17. I. 1624.), bio je hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban.
Ratovao je 1578. godine protiv Osmanlija na bihaćkom području, a 1581. pobijedio ih je kraj Cernika. Postao je banom 1583. (a u bansku čast uveden tek 1584.). Pobijedio je Osmanlije kod Slunja (1584.), zauzeo je i spalio Kostajnicu (1585.), a 1586. odnio pobjedu kod Ivanića (zajedno s bratom Petrom III.). Na preporuku Hrvatskoga sabora, 1588., kralj Rudolf II. imenovao ga je velikim županom Varaždinske županije, a 1589. odrekao se dužnosti vrhovnoga kapetana haramija te uzalud molio kralja da ga oslobodi i banske časti. Nakon provale Hasan-paše Predojevića uspio je 1591. zauzeti utvrdu Moslavinu. Iste godine postao je i kapetanom grada Varaždina, kojega je dodatno utvrdio i proširio. God. 1591. izvori ga bilježe i kao člana Ugarskoga državnog vijeća. Tijekom 1592. i 1993. Osmanlije su opustošili njegove posjede Okić, Jastrebarsko i Samobor, a stradali su mu i posjedi Želin i Novigrad (na Savi). Sudjelovao je s hrvatskim četama u pobjedi nad Osmanlijama pod Siskom (22. VI. 1593.) pa ga je španjolski kralj Filip II. imenovao vitezom Reda sv. Spasitelja. Godine 1594. osvojio je Petrinju, a 1595. zahvalio se na banskoj časti jer mu kralj, uz ostalo, nije nadoknadio ni troškove obrane Hrvatske. Kralj Rudolf II. imenovao ga je 1598. vrhovnim kraljevskim stolnikom; a 1603. proglašen je tavernikom za Ugarsku. Kao dar za zasluge u ratovanju s Osmanlijama kralj mu je 1607. darovao tvrđavu Varaždin i proglasio ga nasljednim kapetanom grada Varaždina i nasljednim velikim županom Varaždinske županije. Na hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu 1608. usprotivio se zahtjevu ugarskih staleža za širenjem protestantizma u Hrvatskoj. Iste godine ponovno je bio proglašen banom, ali je 1614. ponovno odstupio jer mu kralj nije doznačio sredstva za održavanje banske čete niti ga dao svečano uvesti u bansku čast. Uskoro potom (1618.) čast velikoga župana predao je svojemu sinu Žigmundu I. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Toma je bio pripadnik slavne kuće Erdödy koja je od svih plemićkih obitelji dala najviše banova u hrvatskoj povijesti nakon srednjega vijeka. Utemeljitelj moći te obitelji bio je kardinal Toma Bakač Erdödy, jedno vrijeme čak i najizgledniji kandidat za rimskog papu.
Grof Toma Erdödy imao je ogromne posjede u Hrvatskoj. Bio je vlasnik Samobora, Jastrebarskog, Varaždina, Cesargrada i prostranih zemljišta uz Savu (Želin, Novigrad). Njegova obrana Hrvatske zapravo je bila isto što i obrana vlastitih posjeda jer su se oni nalazili među prvima na udaru Turaka. Na prvoj liniji bojišnice nalazio se i stari posjed obitelji Erdödy – Moslavina.
Najpoznatija bitka u kojoj je Toma porazio Turke bila je ona kod Siska 1593. godine. Za tu je pobjedu dobio čak i pismo pohvale od tadašnjeg pape Klementa VIII., a proglašen je i vitezom Reda Svetog Otkupitelja. Toma je, osim kod Siska, sudjelovao i u drugim slavnim pobjedama nad Turcima – na području Moslavine i Ivanić-Grada.
Smrt ga je zatekla u Krapini. Pokopan je s velikim počastima u zagrebačkoj katedrali. Njegov grob s lijepom baroknom nadgrobnom pločom nalazi se i danas u katedrali desno od glavnog oltara.
1843. Rodio se Bude Budisavljević
Bude Budisavljević (Bjelopolje, 29. VII. 1843. – Zagreb, 22. I. 1919.). bio je upravni službenik, veliki župan u Gospiću i Zagrebu, književnik i jezikoslovac, pripadnik Riječke filološke škole. Pripadao je poznatoj ličkoj obitelji Budisavljevića (vidi 22. siječnja).
1992. Hrvatski olimpijski odbor je međunarodno priznat
Krovna organizacija hrvatskog športa, Hrvatski olimpijski odbor (HOO), privremeno je priznat od Izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) 17. siječnja 1992. godine pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Juana Antonia Samarancha. Time je hrvatski šport ušao u međunarodnu olimpijsku obitelj. Zahvaljujući tome hrvatski športaši mogli su nastupati pod svojom zastavom još iste godine na 16. Zimskim olimpijskim igrama u Albertvillu i na 25. Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni.
Konačno priznanje potvrđeno je 24. rujna 1993. na 101. sjednici Međunarodnog olimpijskog odbora u Monacu. Hrvatski olimpijski odbor službeno je osnovan 10. rujna 1991. godine u Zagrebu i taj se dan obilježava kao Hrvatski olimpijski dan. Hrvatski olimpijski odbor osnovali su nacionalni športski savezi 29 olimpijskih športova i tri udruženja. Tada su izabrani predsjednik Antun Vrdoljak (1991.–2000.), dopredsjednici Zdravko Hebel i Mirko Novosel, glavni tajnik Slavko Podgorelec te članovi Vijeća.
Početci olimpizma u Hrvatskoj vezani su uz Franju Bučara (1894.) koji se prvi u nas oduševio idejom o obnovi Olimpijskih igara i uporno se zauzimao za uključivanje Hrvatske u olimpijski pokret. U Zagrebu je 1909. osnovan Hrvatski športski savez koji je na Bučarov poticaj 1919. prerastao u Jugoslavenski olimpijski odbor koji je djelovao do početka Drugog svjetskog rata. Nakon rata obnovljen je pod imenom Jugoslavenski olimpijski komitet pa su hrvatski olimpijci nastupali pod jugoslavenskom zastavom sve do uspostave suverene hrvatske države.