1905. Rodio se Vladan Desnica
Vladan Desnica (Zadar, 17. IX. 1905. – Zagreb, 4. III. 1967.) bio je hrvatski književnik srpskog podrijetla (vidi 4. ožujka).
1925. Rodio se Miljenko Prohaska
Miljenko Prohaska (Zagreb, 17. IX. 1925. – Zagreb, 29. V. 2014.) bio je hrvatski kontrabasist, skladatelj, aranžer i dirigent (vidi 29. svibnja).
1973. Umrla je Marijana Radev
Marijana Radev (Constanţa, Rumunjska, 21. XI. 1913. – Zagreb, 17. IX. 1973.) bila je hrvatska pjevačica bugarskoga podrijetla, mezzosopran.
Pjevanje je studirala kod M. Reizera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavala se u Trstu (V. Bevilacqua), gdje je 1937. i debitirala. U Zagrebu je prvi put nastupila 1938. Premda je stalna članica bila samo od 1941. do 1955., trajno je ostala povezana uz zagrebačku Operu. Zahvaljujući širokoj općoj i glazbenoj kulturi, vrhunskoj muzikalnosti i izrazitu dramskom temperamentu, svojim je tamnim mezzosopranom obilježila hrvatsku operu, osobito kao Carmen, ulogom u kojoj se i međunarodno afirmirala. Međunarodni ugled također duguje ulozi Grofice u Pikovoj dami u milanskoj Scali 1961. godine.
Dala je velik prinos hrvatskoj operi interpretacijama likova u operama I. Brkanovića i J. Gotovca. Gostovala je u milanskoj Scali, na festivalu Maggio Musicale Fiorentino i u drugim glazbenim središtima. Bila je vrhunska interpretatorica popijevke i vokalno-orkestralnih djela. U Zagrebačkoj operi, kao članica ili stalna gošća do 1971. godine, ostvarila je 44 uloge i imala gotovo 600 nastupa.
Smatra se jednom od najvećih hrvatskih glazbenih umjetnica. Dobila je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1972.).
1975. Umro je Krešimir Baranović 
Krešimir Baranović (Šibenik, 25. VII. 1894. – Beograd, 17. IX. 1975.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent.
Školovao se u Zagrebu, na Glazbenoj akademiji u Beču i u Berlinu. Od 1915. do 1943. dirigent Opere HNK-a u Zagrebu (1929–40. bio i njezin ravnatelj), koja u to doba doživljuje jedno od svojih najsjajnijih razdoblja. Uz to je u sezoni 1927/28. dirigent pri baletnoj trupi A. Pavlove na njezinoj europskoj turneji, te dugogodišnji dirigent zbora Lisinski. Nakon odlaska iz Zagreba prvih ratnih godina bio je zatočen u logoru Stara Gradiška; potom je neko vrijeme bio dirigent radijskog orkestra u Bratislavi (1943.) te direktor tamošnje Opere (1945/46.). Od 1946. do 1964. profesor je dirigiranja i orkestracije na Muzičkoj akademiji u Beogradu te od 1951. do 1961. dirigent i direktor Beogradske filharmonije. Od 1954. redoviti je član JAZU u Zagrebu.
U svojim vrjednijim ostvarenjima, baletu Licitarsko srce, vokalnom ciklusu Z mojih bregov (na stihove F. Galovića) i komičnoj operi Striženo-košeno, autentičnost izraza izvodi iz folklora Hrvatskog zagorja kao temelja umjetničke transformacije stravinskijevskih razmjera.
Kao simfonijski, a osobito operni dirigent, Baranović je znatno obogatio reproduktivnu praksu. Prvi je u Hrvatskoj dirigirao izvedbom opera Boris Godunov M. P. Musorgskoga 1918. i Katarina Izmajlova D. Šostakoviča 1937., prvi je na zagrebačku pozornicu postavio najvažnije balete I. Stravinskoga, prvi je izvan Češke izveo Smetaninu operu Libušu. Osobitu je pozornost posvećivao praizvedbama najvažnijih glazbeno-scenskih ostvarenja hrvatskih skladatelja.
Ostala važnija djela: scenska djela: baleti Cvijeće male Ide i Kineska priča, komična opera Nevjesta od Cetingrada, Koncertna predigra, Simfonijski scherzo, Poème balkanique, Sinfonietta u Es-duru, Koncert za rog i orkestar i druga djela.
Umro je u Beogradu 17. studenoga 1975. godine i pokopan je na beogradskome Groblju zaslužnih građana.