1905. Zadarska rezolucija
Predstavnici srpskih političkih stranaka u Austro-ugarskoj 17. listopada potpisali su dokument poznat kao Zadarska rezolucija 17. listopada 1905. godine. Ovim dokumentom srpski političari iz Hrvatske prihvaćaju načela Riječke rezolucije kojom se uspostavlja tzv. politika novog kursa. Jednostavno rečeno poboljšanju odnosa između hrvatskih i srpskih političara, narušenih za vrijeme bana Hedervaryja, u cilju ujedinjenja hrvatskih zemalja te suprostavljanju germanizaciji i politici prodora na istok. U tom smjeru smatralo se da je alternativa zbližavanje s Mađarima i Talijanima (što se kasnije pokazalo iluzornim).
U Zadarskoj rezoluciji navedeno je da se traži ravnopravnost srpskog naroda s hrvatskim , da se u školama uči srpska povijest te rabi ćirilica. Uz to navedeno je da podupiru poboljšanje državnopravnog položaja Hrvatske i podržavaju hrvatski zahtjev za priključenje Dalmacije Banskoj Hrvatskoj.
Dokument je potpisalo 26 srpskih opozicijskih zastupnika iz Hrvatske i Dalmacije, odnosno srpskih zastupnika u Carevinskom vijeću Austro-Ugarske.
Nakon potpisa su uslijedili pregovori s hrvatskim predstavnicima s kojima je u studenom iste godine potpisan sporazum u kojem je istaknuto da su Hrvati i Srbi jedan narod, koji će zajednički raditi na sjedinjenju hrvatskih zemalja. Nadalje, utvrđeno je da se zajednički jezik ubuduće treba zvati hrvatski ili srpski.
Ovom rezolucijom dovršeno je približavanje hrvatskih i srpskih političara u Hrvatskoj, stvoren temelj za stvaranje hrvatsko-srpske suradnje i provođenje politike novog kursa. Na temelju Riječke i Zadarske rezolucije ustrojena je oporbena skupina nazvana Hrvatsko-srpska koalicija, koja će odigrati odlučujuću ulogu u formiranju Kraljevine SHS.
1909. Rodila se Ana Roje
Ana Roje (Split, 17. X. 1909. – Šibenik, 17. III. 1991.) bila je hrvatska balerina, pedagoginja i koreografkinja (vidi 17. ožujka).
1929. Strijeljan Vladimir Gortan
Vladimir Gortan (Beram kraj Pazina, 7. VI. 1904. – Pula, 17. X. 1929.) bio je istaknuti istarski antifašist i hrvatski politički djelatnik.
Po zanimanju je bio poljodjelac. Od 1928. godine bio je član tajne antifašističke organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka), koja je organizirala prosvjede i druge akcije protiv nasilne talijanizacije u Istri i radi priključenja područja Trsta, Gorice, Istre i Rijeke Sloveniji i Hrvatskoj. Na dan parlamentarnoga fašističkog plebiscita, 24. ožujka 1929. godine, članovi organizacije TIGR oružanom su akcijom odlučili iz zasjede spriječiti birače koji su cestama Brestovica–Pazin i Beram–Pazin išli na izbore, pokazujući kako Istra nije pacificirana i denacionalizirana. Vladimir Gortan je kraj Brestovice ispalio ispred povorke iz Kašćerge osam metaka u zrak, nakon čega su se seljaci razbježali. Na cesti Beram–Pazin kraj Kamuž brijega bili su Viktor Baćac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac koji su zapucali ispred povorke birača, no povorka se nije razbježala, a dva su se metka odbila od rubnika i ranila dvojicu seljaka Ivana Tuhtana i Matu Brajkovića. Nakon dva dana umro je Ivan Tuhtan, a Mate Brajković bio je lakše ranjen.
Nakon spomenutog događaja uhvaćen je Vladimir Gortan i još četiri sudionika događaja. Uhićeni su odvedeni u Rim. Specijalni sud za zaštitu države preselio se iz Rima u Pulu gdje je u današnjoj školi na brdu Sv. Martin od 14. do 16. listopada 1929. godine održan proces na kojemu je tužitelj tražio smrtnu kaznu za svu petoricu okrivljenih.
Nakon intervencije beogradskoga apostolskog nuncija papa Pio XI. posredovao je kod Mussolinija, te je predsjedniku suda brzojavom naloženo neka na smrt osudi samo jednoga optuženika; izbor je pao na Gortana.
Vladimir Gortan je strijeljan 17. listopada 1929. godine na predjelu uz more u južnom dijelu grada Pule, koji danas nosi ime “Gortanova uvala”; navodi se da ga je strijeljalo 28 fašista, koji su ga u leđa pogodili s 25 metaka. Njegovi suborci Živko Gortan, Viktor Baćac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac bili su osuđeni na dugotrajne vremenske kazne. Izrečene kazna su kasnije smanjene, a 1938. godine su uvjetno pušteni na slobodu.
Makar je u razdoblju komunističke vladavine Vladimir Gortan tretiran kao narodni heroj, nema nikakve naznake da je bio komunist ili ljevičar: hrvatski i slovenski domoljubi i antifašisti koji su se pridruživali TIGR-u nisu pokazivali takve političke sklonosti. Gortanovi posmrtni ostatci otkriveni su na groblju Monte Giro u Puli, 1952. godine. Godine 1953. njegovi posmrtni ostatci preneseni su u monumentalnu grobnicu podno Berma.
1990. Prva službena utakmica nogometne reprezentacije Hrvatske 
Dana 17. listopada 1990. odigrana je prva službena utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Hrvatska je igrala s reprezentacijom Sjedinjenih američkih država.
Bila su to vremena kada je simbolika bila ispred rezultata. Naime, datum je bio odabran kako bi se proslavio povratak Bana Jelačića na glavni zagrebački trg, sve pod pokroviteljstvom dr. Franje Tuđmana, predsjednika republike. Tridesetak tisuća gledatelja bilo je u Maksimiru. Golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića Hrvatska je pobijedila SAD s 2:1. Prvi izbornik bio je Dražen Jerković.
Hrvatski nogometni savez bio je pod „kišobranom“ Jugoslavenskog nogometnog saveza pa je morao tajno slati zahtjev FIFI za odigravanjem utakmice. Unatoč protivljenju Jugoslavenskog nogometnog saveza dobili su odobrenje za odigravanjem utakmice ali neki od najboljih (u to vrijeme) nogometaša nisu mogli nastupiti jer im klubovi u kojima su igrali to nisu dopustili. Neki su unatoč zabrani (Vlado Kasalo) došli i igrali za Hrvatsku. Aljoša Asanović dobio je posebno odobrenje predsjednika svog Metza da otputuje u Zagreb, uz napomenu da se mora vratiti u Francusku do ponoći. Aljoša je to regulirao tako da je odigrao sat vremena utakmice kako bi se stigao vratiti.