1388. Vrbnički statut 
Vrbnički statut (Krčki ili Vrbanski) je statut grada Vrbnika iz 1388.
Vrbnički statut najstariji je pravni spomenik otoka Krka. Nastao je za vladavine imućnih i utjecajnih knezova Frankopana koji su obilježili srednjovjekovnu povijest otoka Krka. Knjiga vrbničkih statutarnih odredbi zapisana je 1388. hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom, čitavo stoljeće nakon Vinodolskog zakona. Primjerak Vrbničkog statuta, koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na signaturi R 4003, prepisan je u 16. stoljeću. Statutarne odredbe u njemu nisu kodificirane istovremeno: najstarija je odredba datirana 1362., a najmlađa 1526. Prvi put je Vrbnički statut objavio 1852. Ivan Kukuljević Sakcinski u ediciji Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Zahvaljujući tom izdanju Vrbnički statut postaje zanimljiv slavistima izvan naših prostora. U Petrogradu je 1879. statut s latiničkom i ćiriličkom transliteracijom pod naslovom Statut’ ostrova K’rka objavila pravnica i feministička aktivistica Anna Michailowna Jewreinova (1844. – 1919.). Godine 1890. Vrbnički statut objavljuju Franjo Rački i Ivan Črnčić u ediciji Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium. Ponovno je Vrbnički statut s latiničkom transliteracijom i prijenosom na suvremeni hrvatski jezik 2008. objavio Lujo Margetić.
1896. Rodio se Josip Horvat
Josip Horvat (Horvath), (Čepin, 15. I. 1896. – Zagreb, 6. X. 1968.) bio je hrvatski novinar i povijesni pisac, kazališni kritičar, najistaknutiji predstavnik liberalnog građanskog novinarstva (vidi 6. listopada).
1939. Umro je Lujo Marun 
Lujo (svjetovno ime Stjepan) Marun (Skradin, 10. XII. 1857. – Knin, 15. I. 1939.) bio je hrvatski franjevac, pionir hrvatske arheologije.
Nakon studija na Franjevačkoj bogosloviji u Šibeniku i Makarskoj postao župni pomoćnik u Drnišu, gdje je pokazao zanimanje za starohrvatske spomenike. Godine 1885. bio je premješten za župnika u Knin pa se počeo intenzivno baviti arheologijom.
- predvodio je istraživanje na području bazilike sv. Marije u Biskupiji, kad se i pronašlo temelje ove bazilike.
Za potrebe istraživanja osnovao je Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici, a 1887., na poticaj F. Bulića, i Kninsko starinarsko društvo (poslije Hrvatsko starinarsko društvo).
- fra Lujo Marun otkrio je ostatke ranosrednjovjekovne crkve sv. Cecilije na položaju Cecela, nedaleko od Stupova kod sela Biskupije. 1892. godine objavio je tek kratak izvještaj o otkriću, a sljedeće godine i tlocrt crkve.
- svibnja 1892. godine pronašao je dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe od Velikoga Zavjeta.
- osnovao je prvi arheološki muzej u Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu. Ondje je pohranio isključivo spomenike hrvatske prošlosti i borbe za slobodu.
Pokrenio je 1895. prvi časopis za srednji vijek među Hrvatima i Južnim Slavenima općenito, časopis Starohrvatska prosvjeta.
- uspio je spasiti kninsku tvrđavu od rasapa djelovanjem uskopoduzetničkih motiva. Budući da je izgubila važnost, njezina je kamena građa bila izglednom metom za rušenje radi dobivanja kamena. Da bi spasio ovaj prvorazredni spomenik fortifikacijske arhitekture, tvrđavu i njezinih petnaestak građevnih objekata kupio je za 4000 forinta te je tako došao do prostora za gradnju nove muzejske zgrade.
- vodio je prva istraživanja Bribirske glavice koja s kraćim prekidima traju do danas, a istražena je tek jedna petina površine unutar zidina. Još je onda uvidio značaj ove lokacije za hrvatsku povijest, pa ju je nazvao “Hrvatskom Trojom”. Ondje je za 10.000 kruna dao sagraditi zgradu za čuvara i smještaj nađenih hrvatskih arheoloških spomenika.
- na mjestu rimskog Burnuma, blizu Ivoševaca kod Kistanja, započeo je istraživanja budući da je ondje nekada bila i srednjovjekovna crkvica s grobljem.
Kad je vodio arheološka istraživanja na lokalitetu vrela rijeke Cetine (crkva sv. Spasa), zamalo je pritom stradao od lokalnoga pravoslavnoga stanovništva.
- napustio je kninski samostan zbog nesporazuma s gvardijanom, ali je i dalje živio u Kninu. Poslije je otišao u Sinj. Zbog predanosti arheologiji 1920. isključen je iz franjevačkoga reda.