1851. Pronađena Baščanska ploča
Baščansku ploču pronašao je 15. rujna 1851. godine bogoslov Petar Dorčić. Ploča je bila ugrađena u pod crkvice sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške. To joj nije bilo izvorno mjesto. Naime, prije se nalazila u istoj crkvici u pregradnoj plohi (septumu) koja je odvajala crkveno svetište od prostora za puk. Takve pregradne plohe postojale su u katoličkim crkvama u davnini, a kasnije su napuštene, pa danas u crkvama postoji povezanost prostora za vjernike i prostora s oltarom.
Bašćanska ploča bila je prvotno ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u benediktinskoj crkvi sv. Lucije, a tek poslije, vjerojatno u XV. st., dospjela je kao spolij u pločnik (pod) crkve, pa je tako dosta oštećena.
U desnom pluteju također bio natpis na glagoljici, od njega su ostali samo manji dijelovi, koji se danas nazivaju Jurandvorski ulomci. Sama Baščanska ploča oko godine 1498. uklonjena je iz navedenog septuma i stavljena u pod crkvice, vjerojatno da posluži kao nadgrobna ploča.
Baščanska ploča najvažniji je spomenik hrvatske rane pismenosti. Njen nastanak datira se oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za hrvatsku povijest, jezik te razvoj hrvatske glagoljice. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemljišta lokalnom benediktinskom samostanu od strane kralja Dmitra Zvonimira. Na Baščanskoj se ploči nalaze 402 slova i 107 riječi. Dugo vremena je bilo teško pročitati njen sadržaj. Ipak, do danas je tekst analiziran i pročitan. Najpoznatiji istraživači Bašćanske ploče su: Eduard Hercigonja i Branko Fučić.
1896. Rodio se Stanko Kliska
Stanko Kliska (Snagovo kraj Zvornika, BiH, 15. IX. 1896. – Beograd, 3. X. 1969.) bio je hrvatski arhitekt (vidi 3. listopada).
1953. Utemeljen Nacionalni park Risnjak
Dana 15. rujna 1953. Risnjak je proglašen Nacionalnim parkom (površina od 3041 hektara).
Nacionalni park „Risnjak“ smješten je u Gorskom kotaru. Osnovu parka čini masiv planine Risnjak, s vrhom na 1528 metara.
Godine 1997. površina parka povećana je na 6400 hektara pa je na području parka i izvor rijeke Kupe.
1963. Umro je Slavko Kolar 
Slavko Kolar (Palešnik kraj Garešnice, 1. XII. 1891. – Zagreb, 15. IX. 1963.) bio je hrvatski književnik i filmski scenarist.
Završio je studij na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima 1913., a 1919–20. bio na specijalizaciji u Francuskoj. Između dvaju svjetskih ratova radio je kao agronomski stručnjak i često se selio, poslije bio upravitelj poljoprivrednoga dobra u Božjakovini. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u partizanskom pokretu. Bio je potpredsjednik Matice hrvatske (1946.) i predsjednik Društva književnika Hrvatske (1947–51.). Uređivao je Hrvatski narod (1920.) i Republiku (1946–48.). Svojom je prozom jednim dijelom nastavio tradiciju hrvatske humorističke proze XIX. st., s time što u njegovoj prozi humor varira od površinskog efekta, preko humora situacije, do jedva primjetne ironije, drastične groteske ili pak vrlo čestog spoja tragičnog i komičnoga.
Najpoznatija Kolarova djela su: Breza (koju je i sam režirao, uz pomoć redatelja Ante Babaje) i Svoga tela gospodar. Pripovijest Breza, iz zbirke Mi smo za pravicu, još je 1928. bila nagrađena nagradom za novelu Društva hrvatskih književnika. Brezu je vrlo uspješno ekranizirao A. Babaja u istoimenome filmu iz 1967., poslije je doživjela i scenske adaptacije, a Janica je postala jedan od paradigmatskih likova hrvatske književnosti. Za novelu Svoga tijela gospodar 1932. dobio je nagradu JAZU. U novelama u kojima prevladavaju seoski motivi Kolar je s jedne strane duboko prodirao u psihologiju seljaka, ali je s druge uspješno osvijetlio i društvene i političke prilike s početka XX. st. Iako je u novelama pripovijedao o tragičnim sudbinama ili događajima, tu je tragiku u pravilu ublažavao humorom.
Okušao se i u filmskim scenarijima: Opsada, Svoga tela gospodar, Breza, Na leđima delfina, Jurnjava na motoru. Slavko Kolar je za života objavio više od stotinu radova.