1573. Umro je Antun Vrančić
Antun Vrančić (Šibenik, 29. V. 1504. – Prešov, Slovačka, 15. VI. 1573.) bio je hrvatski crkveni prelat, diplomat, pisac, nadbiskup i kardinal.
Postao je skradinski kanonik i veszprémski arhiđakon. Smrću P. Berislavića ulazi u krug oko Ivana Zapolje, koji ga šalje na studij u Padovu, Beč i Krakov. Godinama obavljao diplomatske misije u vodećim europskim državama. God. 1549. prešao u službu Ferdinanda I. Habsburgovca; 1553–57. bio je kraljev pregovarač u Carigradu. Bio je pečuški i jegarski biskup, ostrogonski nadbiskup, primas Ugarske i kardinal. Vrančić je važan kao književnik koji je pisao pjesme, putopise, rasprave, ali je najznačajnija njegovo dopisivanje s mnogim ondašnjim slavnim ljudima.
Svestran književni djelatnik, autor putopisa po istočnoeuropskim zemljama, pjesnik latinist, arheolog (rimski natpisi, u Ankari pronašao i objavio Augustov autobiografski spis Res gestae divi Augusti) i biograf (životopis Petra Berislavića); uvrstio se među najistaknutije ličnosti hrvatske povijesti XVI. stoljeća.
Nažalost, Vrančić je umro svega nekoliko dana nakon što je saznao vijest o svom imenovanju za kardinala. Ipak, smatra ga se punopravnim kardinalom Katoličke crkve.
1881. Umro je Frano Krežman
Franjo Krežma (Osijek, 4. IX. 1862. – Frankfurt na Majni, 15. VI. 1881.) bio je hrvatski violinist i skladatelj.
Violinu je učio u Zagrebu i na bečkome Konzervatoriju, gdje je s izvrsnim uspjehom diplomirao 1875. U osmoj godini prvi je put javno nastupio, a u devetoj počeo je i skladati. Nakon diplome koncertrirao je sa sestrom Ankom u Hrvatskoj, Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Madžarskoj i Češkoj. U dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u “Bilse orkestru”, koji je imao u Berlinu službeni naslov “Bilse’sche Kapelle” iz kojeg je kasnije 1885. godine nastala današnja Berlinska filharmonija. Na turneji je obolio i kao devetnaestogodišnjak, umro je od upale mozga. Godine 1884. njegovi su posmrtni ostatci preneseni na zagrebački Mirogoj. Kritičari su ocjenjivali njegovu svirku kao temperamentnu, svježu, gracioznu i izrazito virtuoznu, te ga uspoređivali s N. Paganinijem. Virtuozni elementi prožimlju i njegove skladbe, u koje uklapa i stilizirane hrvatske folklorne elemente. Sačuvan ih je mali broj: simfonija, 3 uvertire, nekoliko orkestralnih koračnica i plesova, gudački kvarteti, skladbe za violinu (npr. Bosanski guslar, Iz Hrvatskog primorja i dr.), zborovi i solo pjesme. Dio skladbi i dragocjena violina uništeni su u požaru u roditeljskoj kući.
1886. Rodio se Ljubo Karaman
Ljubo Karaman (Split, 15. VI. 1886. – Zagreb, 19. IV. 1971.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator (vidi 19. travnja).
1991. Sv. Vid zaštitnik grada Rijeke
Sveti Vid (Mazzara del Valla, oko 290. – Lukanija, oko 303.) bio je kršćanski svetac i mučenik. Zaštitnik je grada Rijeke.
Zahvaljujući trudu crkvenih i gradskih vlasti, gradu je nakon dugih 45. godina, vraćen identitet zaštitnika. Točnije 1991. godine u Starogradskoj gomili, na Grivicama, Koblerovom trgu, Korzu i drugim dijelovima grada Rijeke ponovno se za blagdan gradskog patronata probudio život. Rijeka je crkvenim svečanostima, te nizom kulturnih, sportskih, tehničkih i zabavnih manifestacija pokazala kako je mediteranski grad prepoznatljiv po svojem zaštitniku i svecu. Od te godine obilježavanje blagdana iznova sadrži tzv. festum cori, odnosno unutrašnju ili crkvenu proslavu koju u potpunosti organizira svećenstvo i koja počinje svetim misama trodnevnicama, a završava procesijom i velikom koncelebriranom Sv. misom na Grivicama, te tzv. festum fori, odnosno vanjski ili pučki dio. Od tada grad Rijeka svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika – Sv. Vida, pa je 15. lipanj ujedno postao i Dan grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.
Sv. Vid postao je zaštitnikom grada Rijeke, a srednjovjekovna Rijeka zvala se po njemu hrvatski “Rika svetoga Vida”, latinski “Terra Fluminis sancti Viti”.
Sv. Vid rodio se u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin bio je mučen vjerojatno 304/305. godine pod carem Dioklecijanom. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu.