1772. Umro je Karlo Batthyany
Karlo Batthyány (Rohonc, 28. IV. 1698. – Beč, 13. IV. 1772.) bio je hrvatski ban.
Istaknuo se u ratovima protiv Osmanlija 1716.–1718. i 1737.–1739. te u borbama na Rajni 1734. Postigao je čin generala konjaništva. Sudjelovao i u Ratu za austrijsku baštinu. Marija Terezija imenovala ga je 1742. hrvatskim banom (u bansku čast uveden 1743.). Obnašajući dužnost bana bio je ujedno i predsjednik Banskoga stola. Proveo je 1745. administrativnu obnovu slavonskih županija (virovitičke, požeške i srijemske), a 1747. potaknuo preuređenje slavonske Krajine. Postavljen je 1748. za glavnoga komornika na dvoru nadvojvode Josipa, budućega cara, pa je bio jedan od njegovih odgojitelja. Nakon pobune u Varaždinskom generalatu 1755. dao je 1756. ostavku na položaj bana, ali razlozi nisu bili sasvim jasni. Od 1762. bio je član Ministarskoga konferencijskog vijeća. Bio je i pravi tajni savjetnik, vitez reda sv. Stjepana i vitez Zlatnoga runa, a 1764. dobio je titulu kneza.
Karlo Josip Batthyány bio je jedan od hrvatskih banova (1742. – 1756.) s najvećim utjecajem u europskoj politici i na bečkom dvoru. Dobio je čin feldmaršala, a postao je i opunomoćenim ministrom bečkog dvora u Austrijskoj Nizozemskoj (otprilike na teritoriju današnje Belgije). Batthyány je bio jedan od najbližih i najvjernijih suradnika carice Marije Terezije, a bio je i odgajatelj njezinog sina i nasljednika Josipa. Preminuo je u Beču 1772. godine, u 74. godini života.
1799. Habsburška Monarhija priznala je autonomiju Poljica
Poljička Republika ili Poljička knežija naziv je za kraj istočno od Splita, točnije od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja. Od 13. stoljeća uživala je autonomiju. Nazivala se Poljičkom Kneževinom odnosno Republikom. Poljičani su imali pravo birati svog kneza na godinu dana, ali su većinu svoje povijesti priznavali vrhovnu vlast hrvatskih, hrvatsko-ugarskih, mletačkih i drugih vladara.
Poljica su dobila ime po brojnim malim poljima podno Mosora. Kao prvi župan spominje se Dalizio (Dališ) iz 1070. godine, a krajem 13. stojeća vladaju knezovi Šubići. Godine 1444. Poljičani priznaju mletačku vlast koja je trajala do kraja 18. stoljeća. Mlečane je zamijenila Habsburška Monarhija koja je 13. travnja 1799. priznala Poljicama veliku autonomiju. Međutim, već 1805. Francuzi ulaze u Poljičku Republiku i uskoro ju ukidaju nakon 700 godina postojanja. Posljednji poljički veliki knez bio je Ivan Čović.
U Gradskome muzeju u Omišu čuva se Poljički statut iz 15. stoljeća u kojem su ozakonjena običajna prava te spada među najvažnije i najstarije hrvatske povijesno-pravne spomenike.
Otpor Poljičana slomio je francuski vrhovni zapovjednik, maršal Marmont. Francuski providur za Dalmaciju je proglasom u Zadru, 10. lipnja 1807. godine, ukinuo Poljičku Republiku.
1896. Rodio se Ante Jadrijević
Ante Jadrijević (Glavice kraj Sinja, 14. V. 1896. — Makarska, 13. II. 1974.) bio je hrvatski franjevac, arheolog i povjesničar (vidi 13. veljače).