1579. Utemeljen Karlovac
Karlovac je relativno mlado naselje kojem se zna točan datum nastanka – 13. srpnja 1579. godine. Po naredbi Karla II. Štajerskog, osnovan je kao tvrđava radi zaštite od turskih osvajanja, u ravnici na utoku Korane u Kupu, podno stare gradine Dubovac. Franz Vaniček navodi podatak da je tvrđava izgrađena na 900 turskih lubanja. Ime je dobio po osnivaču, austrijskom nadvojvodi Karlu. Građen je po zamisli idealnog renesansnog grada u obliku šesterokrake zvijezde sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom.
Od osnivanja do 1693. godine grad Karlovac bio je pod vojnom upravom, a tek tada dobiva ograničenu samoupravu. Slobodnim kraljevskim gradom postaje 1776. godine.
1906. Umro je Eugen Tomić 
Josip Eugen Tomić (Požega, 18. X. 1843. – Zagreb, 13. VII. 1906.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj.
Kao urednik časopisa Glasonoša boravio je u Karlovcu; istodobno je pomagao u uređivanju časopisa Slavonac. U Varaždinu je radio na mjestu namjenskog učitelja. Studirao je pravo u Zagrebu i u Grazu, gdje je 1867. i diplomirao. Bio je imenovan županijskim kotarskim pristavom u Požegi, zatim promaknut na mjesto županijskoga podbilježnika. Od 1869. živio je u Zagrebu, radeći također u činovničkoj službi (vladin tajnik, vladin savjetnik, banski savjetnik). Naslijedivši Šenou na mjestu dramaturga Hrvatskoga zemaljskoga kazališta (1873–79.), nastavio je njegov program promicanja francuskog repertoara i stalne brige o književnom ukusu šire publike. U književnosti se javio 1863. povijesnom pripovijetkom Krvni pir u Slavoncu, kojom je anticipirao Šenoinu poetiku, i pjesmom Tuga za mladošću u Viencu. Među kraćim pripovijetkama najuspješnijim ostvarenjem kritičari su ocijenili Opančarevu kćer (1871.). Cijenjen je i ciklus »požeških« priča i humoreski Pošurice (1887.), koje se ističu prikazima požeške atmosfere i šijačkoga humora u piščevu rodnom gradu, čime se Tomić predstavio kao svojevrsni požeški Šenoa.
Napisao je i nekoliko libreta za I. Zajca (Lizinka, Tvardovski, Gospodje i husari). Popularnost je stekao poglavito povijesnim romanima: Zmaj od Bosne, Kapitanova kći, Emin-agina ljuba, Udovica i Za kralja – za dom (u dva dijela: Pretorijanac, 1894; Žrtve zablude, 1895.).
Najveći je umjetnički domet ostvario realističkim društvenim romanom Melita (1899.), koji problematizira suvremene teme vremena u kojem je plemstvo postupno slabjelo pred sve jačim građanskim slojem. Tomić je i autor mnogobrojnih etnografskih, filoloških i socioloških članaka, eseja, rasprava, studija i feljtona pa čak i stručnog udžbenika za gospodarske škole.
Dovršio je Šenoinu “Kletvu“, te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane.
1901. Rodio se Mate Ujević
Mate Ujević (Krivodol kraj Imotskoga, 13. VII. 1901. – Zagreb, 7. I. 1967.) bio je hrvatski leksikograf i publicist. (vidi 7. siječnja).
1993. Umro je Leo Junek
Leo Junek (Lorris Junec) (Zagreb, 25. IX. 1899 – Orsay kraj Pariza, 13. VII. 1993.) bio je hrvatsko-francuski slikar.
Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1924. Od 1925. do smrti živio je u Francuskoj. Početno razdoblje njegova slikarstva ilustriraju autoportreti (Autoportret sa šeširom, Autoportret, i Glava pred zidom) koji ga, premda isprva suzdržanije, predstavljaju kao izrazita kolorista. Najbolje radove ostvario je profinjenim harmonijama boja, sjedinjujući kolorizam i linearno shvaćanje (Zatvor Cherche-Midi, Rodilište na Port-Royalu. Vidljivi su i dodiri s nadrealizmom, osobito u crtežima (Sat H i Vijesti iz Beča, oba iz 1934.) te na slici Crtač (1940.), kojom započinje razdoblje apstrakcije. Od 1950. slikao je u duhu kolorističke lirske apstrakcije (Kompozicija, Zeleni krumpiri, Krajolik). Iako je rijetko izlagao u Hrvatskoj, njegova su djela i prijateljstva utjecala, osobito između dvaju svjetskih ratova, na slikare koji su se priklonili kolorizmu.
Slikarstvo Lea Juneka kretalo se od impresionizma( u mladosti) do gotovo nadrealizma u poznijim godinama. Kao slikar ostat će trajno zapamćen po svojim pejsažima i gradskim motivima, naslikanima s oštro suprotstavljenim bojama, odnosno mrljama boje unutar linearno određenih obrisa. Njegovo slikarstvo je potpuno različito od svega u Hrvatskoj i nema uzora, i to Juneka definitivno izdvaja od ostale likovne produkcije.