1805. Rodio se Antun Mažuranić
Antun Mažuranić (Novi Vinodolski, 13. VI. 1805. – Zagreb, 18. XII. 1888.) bio je hrvatski jezikoslovac, gramatičar i leksikograf (vidi 18. prosinca).
1873. Rodio se Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. VI. 1873. – Zagreb, 17. III. 1914.) bio je hrvatski književnik, pjesnik, novelist, esejist, putopisac i polemičar (vidi 17. ožujka).
1947. Ubijen je Slavko Kvaternik
Slavko Kvaternik (Vučinići kraj Vrbovskoga, 25. VIII. 1878. – Zagreb, VI. 1947.) bio je hrvatski političar, vojnik, austrougarski, jugoslavenski i časnik NDH.
Nakon završenih austrougarskih vojnih škola obnašao različite dužnosti u sklopu domobranstva. U I. svjetskom ratu (do 1916.) bio je krilni pobočnik generala Svetozara Borojevića, zatim glavar stožera 55 pješačke divizije i časnik u stožeru Sočanske armije. Sudjelovao je u borbama protiv Rusa u Galiciji i Talijana na Soči. Nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije iskazao je lojalnost Narodnomu vijeću Države SHS, pa je bio imenovan zamjenikom povjerenika za narodnu obranu. Umirovljen je u činu pukovnika 1921. Nakon umirovljenja radio je kao bankovni činovnik, a od 1937. ravnatelj zadruge Hrvatskoga radiše. Od 1938. bio je jedan od prvaka domovinskoga vodstva ustaškoga pokreta, utemeljitelj pripomoćne zadruge Uzdanica i suradnik glasila Hrvatski narod. Početkom travnja 1941. uspostavio je vezu s njemačkim izaslanikom E. Veesenmayerom pa je, nakon odbijanja Vladka Mačeka da pod njemačkom zaštitom preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u Zagrebu 10. travnja 1941., u ime poglavnika A. Pavelića, proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku. Osnovao je privremenu vladu (Hrvatsko državno vodstvo) i započeo ustrojavati oružane snage (domobranstvo) s osloncem na bivše austrougarske i jugoslavenske časnike. Nakon Pavelićeva povratka u zemlju, službeno je postao drugi čovjek u državnoj hijerarhiji. Bio je član Glavnog ustaškoga stana, Poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, ustaški krilnik i vojskovođa. Pošto se zbog zahtjeva za obuzdavanje ustaških pukovnika i pokretanje istrage zločinâ nad srpskim pučanstvom razišao s Pavelićem, u listopadu 1942. na Pavelićev se zahtjev povukao iz javnoga života. Početkom siječnja 1943. i formalno je bio razriješen dužnosti ministra domobranstva, pa se povukao u Slovačku i Austriju. Nakon sloma NDH, u srpnju 1945. uhitili su ga Amerikanci i u rujnu 1946. izručili Jugoslaviji. Vrhovni sud NR Hrvatske osudio ga je početkom lipnja 1947. kao ratnog zločinca na smrt strijeljanjem.
1993. Umro je Gajo Petrović ![](https://hrvatskispomenar.com/wp-content/uploads/2024/02/Gajo-Petrovic.jpg)
Gajo Petrović (Karlovac, 2. III. 1927. – Zagreb, 13. VI. 1993.) bio je hrvatski filozof srpskog podrijetla, član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.
Studirao filozofiju u Zagrebu, Lenjingradu i Moskvi, doktorirao 1956. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je bio profesor teorijske filozofije i logike 1956–93. Petrović se u filozofiji bavio novom interpretacijom Marxa temeljeći ju na »ranome Marxu«, gdje se u filozofskoj teoriji emancipacije čovjeka i društva ono revolucionarno nalazi u radikalnoj promjeni čovjeka i društva, uz uvjet da je čovjek shvaćen kao slobodno biće prakse. Pisao je radove iz ontologije, antropologije, gnoseologije, logike i marksizma, posebno o problemu alijenacije (otuđenja), slobode i prakse. Kritizirao dogmatsku ideologiju komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Kao gostujući profesor predavao u Berlinu, Kölnu, Parizu, New Yorku i dr., prevodio s njemačkog, engleskog i ruskog jezika. Počasni je doktor sveučilišta u Strasbourgu. Član SANU od 1988 godine. Jedan je od osnivača i glavni urednik međunarodno poznatoga časopisa Praxis (1964. – 1974.) te suosnivač i član Savjeta Korčulanske ljetne škole (1964-1974.). Objavio je 14 knjiga, glavna djela: Engleska empiristička filozofija, Logika, Od Lockea do Ayera, Filozofija i marksizam, Čemu Praxis, Filozofija i revolucija (Philosophie und Revolution, Mišljenje revolucije, Suvremena filozofija, Prolegomena za kritiku Heideggera, U potrazi za slobodom. Objavljena su mu Odabrana djela u 4 sv. (1986).
Tijekom studentskih prosvjeda 1968. godine podržao je studentske zahtjeve protivno uputama SKH, zbog čega je 8. lipnja iste godine i isključen iz njenog članstva. Službeni je razlog za njegovo isključenje bio “anarholiberalizam”.