1504. Umro je Ivaniš Korvin 
Ivaniš Korvin (Wrocław, 2. IV. 1473. – Krapina, 12. X. 1504.) bio je slavonski herceg, dalmatinski i hrvatski ban.
Budući da Matija Korvin u braku nije imao djece, želio je da ga na prijestolju naslijedi Ivaniš te mu je darivao imanja u Hrvatskoj i Slavoniji. Međutim, nakon Matijine smrti (1490.) ugarski su i hrvatski velikaši, nadajući se većim povlasticama, izabrali Vladislava II. Jagelovića za hrvatsko-ugarskog kralja. Prije toga obećali su Ivanišu da će ustupanjem kraljevskoga prijestolja postati bosanski kralj, nasljedni herceg Slavonije, ban Hrvatske i Dalmacije te da će zadržati svoje posjede. Ivanišu je kralj potvrdio naslov slavonskoga hercega (dužnost obnašao 1490–94.) kao i pravo na posjede. Premda je dobio potvrdu nasljednoga kraljevstva u Bosni, nikada nije preuzeo tu dužnost. Godine 1495. imenovan je banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije pa je bansku čast obnašao 1495–98. i 1499–1504. Pomogao je kralju Vladislavu u borbama protiv Maksimilijana I., pretendenta na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Godine 1491. kraljeva vojska pod Ivaniševim zapovjedništvom porazila je Maksimilijanovu nedaleko od Zagreba i prisilila na predaju njemačku posadu na Kaptolu. Ivaniš je ratovao s Osmanlijama u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni. Godine 1501. porazio ih je pod Jajcem, ali je kraj Knina bio potučen pa se sklonio u Krapinu, gdje je uskoro umro. Pokopan je u crkvi pavlinskoga samostana u Lepoglavi.
Vrijeme bana Ivaniša Korvina za Hrvatsku je bilo paradoksalno: na političkom planu to je bilo doba ratova, a na intelektualnom doba procvata. Njegov otac, hrvatsko-ugarski kralj Matijaš, na dvoru je okupljao najveće humaniste svoga vremena iz cijeloga kraljevstva te je ostavio golemo književno bogatstvo.
Nakon njegove smrti očekivalo se da će vlast preuzeti njegov izvanbračni sin Ivaniš, no on to nije želio. Zadovoljio se time da bude slavonski vojvoda i hrvatski ban, dobivši i druge titule. Sve svoje bogatstvo namijenio je obrani tadašnjih »ostataka« Hrvatske. Bansku čast, koje se triput odricao, prihvatio je tek kada je trebalo braniti Hrvatsku. Umro je mlad, nakon osmanskoga zarobljavanja.
1918. Rodio se Emil Cassetto
Emil Cossetto (Trst, 12. X. 1918. – Zagreb, 28. VI. 2006.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog (vidi 28. lipnja).
2007. Vraćeni oteti lipicanci iz Srbije
Nakon niza pregovora Hrvatskoj je iz Srbije 12. listopada 2007. vraćeno 45 konja lipicanske pasmine, od koji osam izvornih konja, a ostali su potomci 88 konja odvedenih 1991. godine iz Lipika. Stručnjaci su istaknuli kako je bilo važno da je sačuvana jezgra ergele Lipik zbog iznimno vrijednog i genski kvalitetnog materijal, kao i matične knjige konja. Lipicanac je inače pripadnik svjetski poznate pasmine konja, uzgojene u Sloveniji, a nastala je 1850. godine u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji. U Hrvatskoj se lipicanci počinju uzgajati 1806. u Đakovu. Zanimljivo je da ždrijebe na svijet dolazi posve crno te s vremenom postaje bijeli konj, no ponekad ostane i crn.