1807. Rodio se Ante Kuzmanić
Ante Kuzmanić (Split, 12. VI. 1807. – Zadar, 10. XII. 1879.) bio je hrvatski publicist, liječnik (vidi 10. prosinca).
1918. Umro je Dragutin Lerman
Dragutin Lerman (Požega, 24. VIII. 1863. – Kreševo, BiH, 12. VI. 1918.) bio je hrvatski putopisac i istraživač.
U razdoblju od 1882. do 1896. u četiri je navrata putovao Kongom. Bio je član Stanleyjeve ekspedicije i obnašao više službenih dužnosti u Slobodnoj Državi Kongo; 1896. imenovan je generalnim povjerenikom belgijske vlade za Istočni Kwango (danas jugozapadni dio DR Kongo). Bilježio je običaje i način života starosjedilačkog stanovništva. Otkrio je slapove na rijeci Kwilu (1893.) i nazvao ih Slapovi Zrinski (engleski Zrinski Chutes).
Njegov dnevnik pretvoren je u dvije knjige. Prvu, objavljena 1891. godine pod nazivom Listovi iz Afrike, napisao je i tiskao njegov prijatelj iz Požege, Julije Kempf, kojeg je Lerman obavještavao o tijeku ekspedicije. Druga knjiga je objavljena 1894. godine pod nazivom Novi listovi iz Afrike. Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća.
Njegove zabilješke iz putne bilježnice čuvaju se u HAZU (za objavljivanje ih je priredila A. Lazarević, Afrički dnevnik: 1888–1896., 1989.), a zbirka etnografskoga materijala (493 primjerka) u Etnografskome muzeju u Zagrebu te dio u Gradskom muzeju u Požegi.
Umro je u Kreševu 1918. godine.
2007. Osuđen zločinac Milan Martić 
Milan Martić (Martići pokraj Knina, 18. studenoga 1954.) srpski ratni zločinac, nekadašnji ministar unutarnjih poslova i 3. predsjednik nepriznate tzv. Republike Srpske Krajine.
Milicionar Milan Martić osuđen je 12. lipnja 2007. godine na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije na 35 godina zatvora, po 16 točaka optužnice za djela koja uključuju progone, ubojstva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja.
Bio je jedan od glavnih vođa pobune dijela Srba u Hrvatskoj. Zapovjedio je, organizirao ili poticao zločine protiv Hrvata od 1990. do 1995. godine. Nakon oslobađanja zapadne Slavonije za odmazdu naredio je raketiranje Zagreba, u kojem je poginulo 7 civila, a 214 osoba je ranjeno. Za počinjeni zločin osobno se pohvalio pred kamerama Radiotelevizije Srbije što je kasnije poslužilo kao glavni dokaz tužiteljstva za ratni zločin. Osim Zagreba, odgovoran je i za raketiranje Karlovca i Jastrebarskog. Za druga zlodjela nisu mu sudili.