1745. Umro je Vicko Zmajević
Vicko Zmajević (Perast, 23. XII. 1670. – Zadar, 11. IX. 1745.) bio je hrvatski nadbiskup, pisac i političar.
Filozofiju i teologiju završio u Rimu. Bio je opat opatije sv. Jurja u Perastu (1695–1701.), potom 1701–13. barski nadbiskup i primas Srbije te od 1713. zadarski nadbiskup. Obnovio je i crkvu Sv. Donata i dovršio 1718. sadašnji glavni oltar u crkvi sv. Krševana. Bio je apostolski vizitator za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom.
Bio je pobornik uporabe glagoljice i hrvatskog jezika u crkvenom bogoslužju. Već 1725. godine pisao je o ideji osnivanja sjemeništa koje će biti namijenjeno obrazovanju ilirskog (odnosno hrvatskog) svećenstva. Ta se zamisao počela ispunjavati 1735., kada je sagrađena zgrada uz nadbiskupsku palaču. Za otvaranje studija nedostajalo je novca te je Zmajevićevu zamisao dovršio nasljednik Splićanin Mate Karaman, koji je 1. svibnja 1748. otvorio zadarsko ilirsko sjemenište (Collegium Illiricum).
Početkom tridesetih godina 18. st. iz okolice Skadarskog jezera doselio u okolicu Zadra nekoliko stotina katoličkih obitelji, zbog čijeg je albanskog podrijetla selo dobilo ime Arbanasi.
Pisao je crkvenopovijesne i dogmatsko-polemične rasprave i poslanice bujne retorike te pisma na talijanskom, latinskom i albanskom jeziku. Predsjedao je albanskomu crkvenomu saboru u Mrkinju (te napisao zaključke sabora na latinskome i albanskome, važne za upoznavanje društvenih prilika u Albaniji i za povijest albanskoga jezika).
Umro je u 75. godini života.
1789. Umro je Luka Sorkočević 
Luka Ignacije Antunov Sorkočević (Dubrovnik, 13. I. 1734. – Dubrovnik, 11. IX. 1789.) bio je hrvatski diplomat i skladatelj.
Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču.
Skladanjem se bavio u mladosti. U tom razdoblju napisao je sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Bio je prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljivim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.
1859. Rodio se Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak (Senj, 11. IX. 1859. – Zagreb, 20. IX. 1905.) bio je hrvatski književnik, glazbeni pisac, pedagog, teoretičar i skladatelj (vidi 20. rujna).