1521. Umro je Toma Bakač Erdody 
Toma Bakač (Bacocz, Bakoch, Bakócz, Erdődy), (Erdőd, 1442. – Ostrogon, 11. VI. 1521.) bio je crkveni prelat i državni kancelar
Studirao je u Krakovu, Ferrari i Padovi postigavši doktorat. Biskup u Győru (Đuru) 1487–97., potom biskup u Egeru 1497. i nadbiskup u Ostrogonu 1497–1521. Upravljao je Bačko-kaločkom nadbiskupijom 1492. i biskupijama Zagrebačkom (1510–18) i Senjskom (1513–21). Za obranu zagrebačke katedrale 1510–17. podignuo fortifikacije, među kojima je najpoznatija Bakačeva kula (srušena 1906.). Služio je trojicu hrvatsko-ugarskih kraljeva, a bio je i državni kancelar. Od 1483. tajnik i savjetnik kralja Matije Korvina. Kao kancelar u službi kralja Vladislava II. i odgojitelj njegova sina i nasljednika Ludovika II., bio je jedna od najutjecajnijih osoba kraja XV. i početka XVI. st. u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Blizak Mletačkoj Republici. Godine 1500. imenovan kardinalom, 1513. latinskim carigradskim patrijarhom. Papa Lav X. povjerio mu je organizaciju neuspjela križarskog rata protiv Osmanlija (1513.), koji se poslije pretvorio u seljačku bunu pod vodstvom Jurja Dózse (1514.). Veliki mecena renesansne umjetnosti. U Hrvatskoj stekao posjede Susedgrad, Medvedgrad, Stubicu i Rakovec te Moslavinu i Kutinu.
1871. Rodio se Stjepan Radić
Stjepan Radić (Trebarjevo Desno, 11. VI. 1871. – Zagreb, 8. VIII. 1928.) bio je hrvatski političar i publicist (vidi 8. kolovoza).
1911. Hajduk odigrao prvu utakmicu
Hajduk je odigrao prvu utakmicu 11. lipnja 1911. godine protiv talijanaškog kluba Calcio Spalato. Hajduk je dobio rezultatom 9:0.
1942. Ubijen je Mihovil Pavlek-Miškina
Mihovil Pavlek-Miškina (Đelekovec, 24. IX. 1887. – Stara Gradiška, 11. VI. 1942.) bio je hrvatski književnik i političar.
Najpoznatiji predstavnik seoske socijalne književnosti; objavljivati počeo kao član HSS-a, kojega je neko vrijeme bio i zastupnik, uglavnom u stranačkoj periodici. Njegova prva knjiga, Za svojom zvijezdom (1926), ratne tematike i jaka antimilitarističkoga naboja, bila je u beogradskoj skupštini napadnuta kao »boljševička propaganda«. I u sljedećim je proznim knjigama (Trakavica, Krik sela) Pavlek ostao angažiran, shvaćajući književnost sredstvom za socijalno osvješćivanje seljaka. Pisao je i pjesme, na standardnom jeziku i na kajkavskom narječju svojega zavičaja, koje su, iako pod utjecajem F. Galovića, M. Krleže, D. Domjanića i kajkavske narodne lirike, najuspjeliji dio njegova književnog opusa. Objavljivao je i političke članke i brošure (Dva naša najveća pokojnika, Početak hrvatskoga seljačkoga pokreta, Narod i inteligencija, Zašto hrvatski seljak nije komunist, Stara i nova gospoda. Za NDH uhićen pa ubijen u koncentracijskom logoru.
1949. Ubijen je Andrija Hebrang
Andrija Hebrang (Bačevac kraj Virovitice, 21. XI. 1899. – Beograd, ? 11. VI. 1949.) bio je hrvatski političar.
Školovao se za trgovačkog pomoćnika u Pečuhu. Pristupio KPJ 1919. u Osijeku. Od 1925. bio je član Mjesnoga komiteta zagrebačke organizacije KPJ. God. 1928. s J. Brozom predsjedao je Osmoj konferenciji zagrebačkih komunista i zauzimao se za novu, nefrakcionašku politiku. Zbog komunističke djelatnosti 1929. osuđen je na 12 godina zatvora. Kaznu je izdržavao u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici, gdje ga je skupina radikalnih komunista oko Petka Miletića optuživala za »desni oportunizam«. Nakon izlaska iz zatvora u ožujku 1941. postao je član CK KPH, u svibnju voditelj Vojnoga komiteta KPH, a u lipnju član Operativnoga rukovodstva KPH. Ustaška ga je policija 25. II. 1942. ranila i uhitila. U logoru Stara Gradiška ostao je do 23. IX. 1942., kada je razmijenjen za dvojicu ustaških časnika. Potkraj 1942. preuzeo je dužnost političkoga sekretara CK KPH, a u listopadu 1943. kooptiran je u Politbiro CK KPJ. Sudjelovao je u radu osnivačkoga zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću 1942. i bio inicijator osnivačkoga zasjedanja ZAVNOH-a u lipnju 1943. u Otočcu i na Plitvičkim jezerima.
Osumnjičen je za »separatizam« i zapostavljanje Srba u ZAVNOH-u, pa je u listopadu 1944. povučen iz Hrvatske na dužnost povjerenika za trgovinu i industriju NKOJ-a. U ožujku 1945. postao je predsjednik Privrednoga savjeta i ministar industrije u vladi DFJ, a izabran je i u Ustavotvornu skupštinu, zatim i za predsjednik Savezne planske komisije. Zbog otvorena nezadovoljstva mjerama koje su štetile interesima Hrvatske isključen je u travnju 1946. iz Politbiroa CK KPJ, a u lipnju je izgubio i položaj ministra industrije i predsjednika Privrednoga savjeta. Uhićen je i zatvoren u beogradskoj Glavnjači. Lažno je optužen za izdaju i suradnju s ustašama, što nije priznao niti mu je bilo dokazano. U noći 10. VI. 1949. odveden je iz zatvora i ubijen, a potom je obznanjeno da je u zatvoru počinio samoubojstvo. Deklaracijom Sabora RH iz lipnja 1990. Hebrang je proglašen »nevinom žrtvom komunističke represije« i politički rehabilitiran.