1870. Rodio se Viktor Car Emin
Viktor Car Emin (Kraj, 1. XI. 1870. – Opatija, 17. IV. 1963.) bio je hrvatski književnik i publicist, preporoditelj istarskih Hrvata (vidi 17. travnja).
1924. Umro je Josip Lang
Josip Lang (Lepšić kraj Ivanić-Grada, 25. I. 1857. – Zagreb, 1. XI. 1924.) bio je zagrebački biskup, sluga Božji, kandidat za sveca, dobrotvor.
Bogosloviju je studirao u Rimu i doktorirao na Papinskom sveučilištu “Gregoriana”. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 1883. godine. Bio je duhovnik u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, duhovnik i propovjednik u matičnoj kući sestara u Frankopanskoj ulici, odgajatelj i rektor Bogoslovnog sjemeništa i župnik Župe sv. Marije na Dolcu. Uvijek zauzet pastoralnim i karitativnim radom, imenovan je kanonikom, a zatim pomoćnim zagrebačkim biskupom.
Puno je posjećivao bolesnike, većinom sirotinju i dijelio duhovnu i obilnu materijalnu pomoć. Svoju je mjesečnu plaću podijelio siromasima i često se morao zadužiti. Umro je 1. studenog 1924. na glasu svetosti te je pokopan u Crkvi sv. Marije na Dolcu. Vodi se postupak za njegovo proglašenje blaženim.
Godine 2002. osnovana je Zaklada “Biskup Josip Lang” za pomoć siromašnim starijim ljudima. Osnovao ju je hrvatski dobrotvor, isusovački redovnik Antun Cvek, a zagrebački bogoslovi izdaju i uređuju „Vjesnik biskupa Langa”. Po njemu je nazvan i trg u središtu Zagreba tzv. “Langić”.
1928. Hrvatski domobran
Hrvatski Domobran bila je politička organizacija koja je zagovarala nezavisnost Hrvatske od Kraljevine Jugoslavije, a kasnije se povezala s ustašama.
Udruga je proizašla iz Saveza hrvatske pravaške republikanske omladine (SHPRO) u Zagrebu 1. studenoga 1928. godine. Prema statutu svrha joj je bila “da razvija tjelesno i duševno zdravlje svojih članova”, a imala je biti organizacijom “sveopćeg hrvatskog narodnog pokreta”. Glasilo Hrvatski Domobran počelo je izlaziti u studenom iste godine umjesto dotadašnjeg lista SHPRO-a Starčević. Planirano je da se pod krinkom javne organizacije potajno osnivaju i uvježbavaju skupine/postrojbe revolucionarne hrvatske mladeži. U početku su nosili plave košulje, ali se od toga odustalo zbog konspirativnosti. Organizacija je bila pokušaj okupljanja cjelokupne nacionalne hrvatske mladeži od strane pravaškog vodstva, odnosno mladih iz HSS-a, Hrvatske federalističke seljačke stranke i HSP-a.
Članovi udruge sudjelovali su u krvavim prosvjedima i sukobima s policijom i žandarima u prosincu 1928. godine u Zagrebu. Nakon uspostave Šestosiječanjske diktature organizacija je zabranjena i raspuštena te je ponovno utemeljena kao emigrantska organizacija 1933. godine u Buenos Airesu. Osnovan je i ogranak u SAD-u kako bi se pridobili emigranti za Ustaški pokret. I sam ustaški pokret se u ranim fazama nazivao ustaško-domobranskim pokretom.
1955. Umro je Antun Barac 
Antun Barac (Kamenjaku kraj Crikvenice 20. VIII. 1894. – Zagreb, 1. XI. 1955.) bio je hrvatski povjesničar književnosti, književni kritičar i prevoditelj.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1917., a doktorirao 1918. godine. Bio je srednjoškolski profesor na Sušaku i u Zagrebu, a od 1930. profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1947. bio je redoviti član JAZU. Bio je član redakcije časopisa Jugoslavenska njiva, urednik časopisa Mladost, uređivač mnogih znanstvenih edicija i antologija, a s V. Nazorom pisao je i srednjoškolske udžbenike. Osnovao je Institut za jezik i Institut za književnost JAZU 1952. godine.
Barac je bio poznat po mnogim monografijama, koje su bile i kritičke, na primjer Nazora, Šenoe, Bogovića, Vidrića, Mažuranića, pa sve do velike sinteze Hrvatska književna kritika, a koje su temelji hrvatske znanosti o književnosti.
Barac je u proučavanje književnosti unio i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri održava društveni život svoga naroda nego velika književnost.
Primjenom komplementarnih metoda Barac je znatno pridonio suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti, a poredbenim proučavanjima hrvatske književnosti posebno mjestu hrvatskoj književnosti u kontekstu europskih literaturâ.