1886. Rodio se Vladimir Becić
Vladimir Becić (Slavonski Brod, 1. VI. 1886. – Zagreb, 24. V. 1954.) bio je hrvatski slikar, reporter i fotograf. Jedan od predvodnika modernoga hrvatskoga slikarstva (vidi 24. svibnja).
1904. Rodio se Hrvoje Macanović
Hrvoje Macanović (Arbanasi kraj Zadra, 1. VI. 1904. – Mali Lošinj, 4. I. 1980.) bio je hrvatski športaš i novinar (vidi 4. siječnja).
1953. Umro je Emanuel Vidović
Emanuel Vidović (Split, 24. XII. 1870. – Split, 1. VI. 1953.) bio je hrvatski slikar.
Prve slikarske poduke dobio od E. Vecchiettija; studirao na Akademiji u Veneciji (1887–90.). Napustivši školovanje slikao je u Veneciji, Chioggi i Milanu. Od 1898. bio je nastavnik na gimnaziji i Obrtničkoj školi u Splitu te je odgojio velik broj slikara. U tom razdoblju intenzivno je slikao i izlagao, a bio je i jedan od osnivača umjetničkog društva Medulić (1908.).
Slikao je vedute kanala i venecijanske lagune, osamljene kuće i crkvene interijere, splitsku luku, gradske uličice, Trogir, mrtvu prirodu, crkvene predmete i antikvitete.
Potkraj života, za trogodišnjega bolovanja, naslikao je mnogobrojne reminiscencije na Split i Trogir svojega djetinjstva (Stari škver kod Kamerlenga,1953.), sintetizirajući svoj opus. Iako je mnoge radove nakon izložaba uništavao, sačuvano je oko tisuću uljenih slika, gvaševa, akvarela i crteža, među njima i niz vrsnih karikatura.
Potkraj života naslikao je Mrtvu prirodu sa satom, jednu od njegovih najljepših slika. Umro je prvog lipnja 1953. godine.
1981. Umro je Drago Ivanišević 
Drago Ivanišević (Trst, Italija, 10. II. 1907. – Zagreb, 1. VI. 1981.) bio je hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik, slikar i kazališni djelatnik.
Diplomirao je francuski jezik i komparativnu književnost 1930. na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a doktorirao 1931. u Padovi radom o Danteu. Kao gimnazijski profesor radio je u Zagrebu i Karlovcu; 1939. postao upraviteljem Glumačke škole HNK-a u Zagrebu. Od 1944. u partizanskom pokretu; upravitelj Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, a nakon II. svjetskog rata u Zagrebu ravnatelj Zemaljske glumačke škole 1945–49., profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost 1950–59., tajnik Društva književnika Hrvatske 1960–63. i glavni urednik u Nakladnom zavodu Znanje 1965–67. Uređivao je časopis Teatar.
Pisao je eseje, novele i drame, ali najviše pjesme, posebno zanimljive na čakavštini. Surađivao je i objavljivao književne tekstove u nizu novina i časopisa.
Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.
Ostvario je nadahnute prijevode Federica Garcíje Lorce, Heinricha von Kleista, Andréa Gidea, Paula Éluarda, Pabla Nerude, Giuseppea Ungarettija, Luigija Pirandella i dr. Bavio se i slikarstvom te izlagao pod pseudonimom Albert Jordan.
Dobitnik je Nagrade „Goranov vijenac“ za pjesnički opus (1971.) i Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1977.).