1305. Krunidba Otona Bavarskog za hrvatsko-ugarskog kralja
Dana 6. prosinca 1305. godine održana je u Stolnom Biogradu (mađ. Székesfehérvár) krunidba Otona Bavarskog za ugarsko-hrvatskog kralja. Oton Bavarski tj. Bela V. okrunjen je slavnom krunom svetog Stjepana, poznatom i kao Sveta Kruna. Krunidbu su obavili biskupi Veszpréma i Csanáda, no dio ugarskih i hrvatskih velikaša nije prihvatio tog bavarskog vojvodu za kralja. Dapače, u to je vrijeme postojala snažna konkurentska pretenzija na ugarsko-hrvatsko prijestolje koju je vodila dinastija Anžuvinaca (izvorno francuskog kraljevskog podrijetla, no sa središtem moći u Napulju). Oton Bavarski na kraju se doista nije uspio održati kao vladar u Ugarskoj i Hrvatskoj pa je abdicirao i povukao se u Bavarsku. Preminuo je 1312. godine u bavarskom gradu Landshutu. Ugarskom i Hrvatskom efektivno je zavladao kralj Karlo I. Robert iz dinastije Anžuvinaca.
1586. Pobjeda Hrvata nad Osmanlijama kod Ivanić-Grada
Hrvatski vojnici ostvarili su pobjedu nad Osmanlijama, koja je snažno podigla optimizam u našim krajevima, 6. prosinca 1586. kod Ivanić-Grada.
Osmanlijski vojskovođa Ali-beg provalio je prema Vrbovcu sa silom od oko 3000 pješaka i 500 konjanika. Kretali su se prigorskim krajem usput paleći kuće i odvodeći muškarce i žene u zarobljeništvo. Nakon dojave o prodoru Osmanlija ban Erdödy skupio je vojsku i sa svojim mlađim bratom Petrom (vlasnikom Vrbovca) krenuo presresti neprijatelja. Do okršaja je došlo u blizini današnjeg Ivanić-Grada. Točna lokacija bitke bila je blizu sutoka rijeka Glogovnice i Čazme. Ban Erdödy odnio je pobjedu, unatoč malobrojnijoj vojsci. Osmanlije su bili tako temeljito poraženi da je čak i Ali-beg ubijen. Hrvati su progonili poražene neprijatelje prema Čazmi dok nije pala noć. Ali-begovu odsječenu glavu pobjednici su poslali kao poklon habsburškim vladarima u Beč.
1981. Umro je Stjepan Gunjača 
Stjepan Gunjača (Sinj, 28. IX. 1909 – Split, 6. XII. 1981) bio je hrvatski arheolog, povjesničar i povijesni topograf.
Studij povijesti i zemljopisa završio je 1933. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1936. godine. Godine 1933. postao je kustosom Muzeja Savske i Primorske banovine u Kninu (prije Muzej hrvatskih starina), pa ga je iz franjevačkog samostana preselio u kninsku tvrđavu. Godine 1939. obnovio je rad Hrvatskoga starinarskog društva, koje je djelovalo do svibnja 1941. Početkom II. svjetskog rata (do rujna 1941.), zbog opasnosti od ratnih razaranja, prenio je muzejske izloške iz Knina u svoju kuću u Sinju. Od kraja 1944. do sredine 1946. direktor je Arheološkoga muzeja u Zadru. Godine 1946–76. bio je direktor Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, pri kojem je osnovao Institut za nacionalnu arheologiju JAZU. Godine 1949. pokrenuo je III. seriju Starohrvatske prosvjete, kojoj je bio glavni urednik 1949–68. Godine 1951. izabran je za dopisnoga, a 1962. za redovitoga člana JAZU-a. Dobio je Nagradu za životno djelo (1971.). Poduzimao je mnoga sistematska, topografska i revizijska istraživanja na nalazištima između Cetine i Zrmanje i otkrio znatan broj hrvatskih nekropola i predromaničkih crkvica (u Kninu, Biskupiji kraj Knina, na vrelu Cetine, Sinju, Bribiru). U svojim je radovima obrađivao topografska pitanja i rezultate arheoloških istraživanja, a u nizu rasprava obrađivao je pitanja iz hrvatske srednjovjekovne povijesti od IX. do XV. st. – Posebno je zaslužan za podizanje kapitalne građevine nacionalne kulture Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1976.). Značajniji radovi: Topografska pitanja na teritoriju Cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Historia salonitana maior, Starohrvatska baština s D. Jelovinom), Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji (I–IV.).
1991. Srbi razarali Dubrovnik
Šestog prosinca 1991. godine izveden je najžešći napad na Dubrovnik tijekom Domovinskog rata, a na meti agresora posebno je bila stara gradska jezgra. Napad je otpočeo u 5 sati i 50 minuta iz tri smjera s oko 120 vojnika podijeljenih u pješačke skupine. Potporu snagama u napadu pružala su četiri tenka, minobacačke bitnice te topovnjače jugo-mornarice. Razaranja su bila strahovita, a požari su se širili gradom. Samo toga dana na povijesnu jezgru, spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, palo je više od 600 granata različitih kalibara, tako da nijedno zdanje nije ostalo neoštećeno.
Ukupna tragična bilanca napada bila je 19 poginulih te 60 lakše ili teško ranjenih. Izgorjelo je devet zgrada u staroj gradskoj jezgri, a mnoge su teže ili lakše oštećene. Srušen je i križ na Srđu.
1991. Poginuo snimatelj Pavao Urban 
Na Stradunu, ispred gradskog zvonika, poginuo je od granate 22-godišnji fotoreporter Pavo Urban, suradnik Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije. Svoje posljednje fotografije snimio je sa samog mjesta pogibije. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana Kamena prašina nad Gradom.