1658. Umro je Ivan Bunić Vučić 
Ivan (Dživo) Bunić Vučić (Dubrovnik, početkom 1591. ili 1592. – Dubrovnik, 6. III. 1658.) bio je hrvatski barokni pjesnik.
Ivan Bunić Vučić pripadao je plemićke obitelji Bunić koja je bila među najutjecajnijim obiteljima u Dubrovačkoj Republici.
Obavljao je državne službe (sudac za građanske sporove, član carinarnice, apelacije, providur, član Vijeća umoljenih, član Maloga vijeća, izaslanik Republike), a pet puta bio je i knez Republike. Vlada ga je slala i u razne misije (na Levant i u Mletačku Republiku). Uspješno se bavio i trgovačkim poslovima. Pjesništvom se Bunić bavio, najvjerojatnije, u mladosti. Budući da Bunićeve ljubavne pjesme opjevavaju humorom i ironijom obavijeno shvaćanje ljubavi i ljepote, njegova je »sitna lirika« i prva izrazito moderna ljubavna poezija u hrvatskoj književnosti.
Djela: „Plandovanja“, „Razgovori pastirski“, „Gorštak“, „Pjesme duhovne“.
1860. Zahtjev za vraćanje Dalmacije matici 
Hrvati traže vraćanje Dalmacije u matičnu državu: Nakon vojnih poraza u Italiji car Franjo Josip bio je prisiljen 1860. sazvati Carevinsko vijeće kao pripremu za povratak ustavnog uređenja. Hrvatska je u to vrijeme sasvim podčinjena središnjoj državnoj vladi u Beču, a ban je stavljen pod izravnu kontrolu vlade u Beču. U hrvatsku upravu uvodi se stručni upravni aparat umjesto nekadašnjih plemića. Iz Hrvatske je pozvao biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Ambroza Vranjicana, a iz Dalmacije Franu Borellija. Na zasjedanju vijeća 6. ožujka 1860. Strossmayer i Vranjican tražili su sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom.
2000. Umro je Mirko Dražen Grmek
Mirko Dražen Grmek (Krapina, 9. I. 1924. – Pariz, 6. III. 2000.) bio je hrvatski povjesničar biomedicinskih znanosti, hrvatski i francuski akademik.
Studij medicine završio u Zagrebu, doktorirao iz povijesti medicine u Zagrebu, a iz filozofije u Parizu. Od 1952. do 1963. radio je u Zagrebu u JAZU, gdje je 1953. osnovao Odsjek za povijest medicine (pri Institutu za medicinska istraživanja), a 1960. Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti; od 1960. sveučilišni je profesor. Preselivši se u Pariz, djelovao je u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1963.–1973.), a zatim bio voditelj studija (directeur d’études) za povijest znanosti i sveučilišni profesor na Sorbonnei (1973.–1989.). Bio je dopisni član HAZU, laureat triju francuskih akademija, predsjednik Međunarodne akademije za povijest znanosti, glavni urednik Liječničkoga vjesnika, Medicinske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Međunarodne enciklopedije znanosti i tehnike (Encyclopédie internationale des sciences et des techniques, I–X, 1969–73.). Istraživao je prinose naših liječnika svjetskoj medicinskoj baštini, bavio se psihologijom i logikom znanstvenih otkrićâ, napose proučavajući metodologiju rada jednog od najvećih svjetskih fiziologa C. Bernarda i povijest zapadnjačke medicinske misli. Opću je epidemiologiju obogatio pojmom patocenoze protumačivši međusobnu ovisnost i uzajamnost različitih bolesti u nekoj populaciji; bolesti antičkog svijeta objasnio je suvremenim biomedicinskim spoznajama, a koristio se povijesnim spoznajama u rješavanju suvremenih medicinskih problema, napose u objašnjavanju side. Bio je duhovni vođa hrvatskog iseljeništva u Francuskoj, bitno je utjecao na francusko javno mnijenje u prilog promjeni negativnog odnosa prema Hrvatskoj, dokumentarno je objasnio etničko čišćenje kao program ostvarenja Velike Srbije. Djela: Uvod u medicinu, Tisuću godina zapadnjačke kirurgije, U borbi za narodno zdravlje, Katalog rukopisa Claudea Bernarda, Pokusi i toksikološka istraživanja Claudea Bernarda, Bolesti u osvit zapadne civilizacije, Povijest side, Prva biološka revolucija, Etničko čišćenje (suautor), Mistika riječi, zbirka pjesama, Povijest medicinske misli na Zapadu (3 sveska, 1995. – 1999.), Bolesti u umjetnosti antike (suautor), Život, bolest i povijest, Rat kao društvena bolest, Medejin kotao i druga djela.
Dodijeljen mu je orden Legije časti, a bio je i laureat Francuske akademije, Akademije znanosti, Medicinske akademije te dobitnik Medalje Sarton.
Pred smrt oporučno je ostavio velik dio svoje osobne knjižnice hrvatskoj akademiji, kao i postavio osnove za budući Hrvatski kulturni centar u Parizu. Pokopan je na pariškom groblju Montparnasse.