1525. Rodio se Juraj II. Drašković
Juraj II. Drašković (Biline kraj Knina, 5. II. 1525. – Beč, 31. I. 1587.) bio je hrvatski ban i kardinal.
Za biskupa u Pečuhu imenovao ga je Ferdinand I. 1557., a papa potvrdio 1560. Zbog osmanskoga pustošenja nije boravio u Pečuhu. God. 1563. postao je zagrebačkim biskupom i na toj je dužnosti ostao do 1574. Kao zagrebački biskup podupirao je djelatnost isusovaca u Hrvatskoj, sazvao tri biskupijske sinode (1566., 1570. i 1574.) na kojima je pokušavao odluke Tridentskoga sabora provesti u praksu. Otvorio je sjemenište u Zagrebu i suzbijao protestantske utjecaje (izopćio kalvinističkoga župnika i pisca Mihajla Bučića). Hrvatsko-dalmatinskim banom bio je od 1567. do 1578., najprije s F. Frankapanom Slunjskim (1567.–1572.), zatim sam 1572.–1574. i s G. Alapićem 1574.–1578. Kao ban borio se za obranu zemlje od Osmanlija i utvrđivanje Krajine te protiv njemačke uprave. Radio na pomirenju hrvatskog plemstva. U doba njegova banovanja izbila je 1573. seljačka buna, za koje je Drašković nastojao izbjeći oružane sukobe obećavajući pobunjenim kmetovima da će za njih posredovati kod njihove »zemaljske gospode« i kod kralja, ali ga neki povezuju s osudom i kažnjavanjem pobunjenika. Kaločkim nadbiskupom postao je 1574. (ali je i dalje ostao zagrebačkim biskupom), a biskupom u Győru i kraljevskim kancelarom 1578. Kralj Rudolf II. imenovao ga je 1584. kraljevskim namjesnikom za Ugarsku, a papa kardinalom 1585. Prema B. A. Krčeliću Drašković je ostavio više traktata u rukopisu te povijest Tridentskoga sabora.
1715. Rodio se Baltazar Adam Krčelić
Baltazar Adam Krčelić (Kercselich) (Šenkovec kraj Zaprešića, 5. II. 1715. – Zagreb, 29. III. 1778.) bio je hrvatski povjesničar, teolog i pravnik (vidi 29. ožujka).
1864. Rodila se Jagoda Truhelka 
Jagoda Truhelka (Osijek, 5. II. 1864. – Zagreb, 17. XII. 1957.) bila je hrvatska pedagoginja i književnica za djecu i mladež (vidi 17. prosinca).
1871. Umro je Slavoljub Penkala 
Slavoljub Eduard Penkala (Liptovský Mikuláš, Slovačka, 20. IV. 1871. – Zagreb, 5. II. 1922.) bio je hrvatski inženjer kemije i izumitelj poljsko-nizozemskog podrijetla.
Diplomirao je kemiju na Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi u Dresdenu 1898., potom je radio u kemijskoj industriji u Košicama. Godine 1900. preselio se u Zagreb, gdje je 1904. bio imenovan kraljevskim tehničkim nadzornikom.
Njegov opus obuhvaća od 70 do 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike, zrakoplovstva, itd.
Među prvim su izumima koje je patentirao termos-boca te rotirajuća četkica za zube. Svoj najveći i najpoznatiji izum, automatsku mehaničku olovku, Penkala je prijavio 1906., a nešto poslije i prvo nalivpero s čvrstom tintom, kao i tzv. knipsu, držač kojim se pisaljka može zakvačiti za džep. Osim toga, izumio je, patentirao ili usavršio anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo, koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteno bjelilo, sredstvo za uništavanje gamadi, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova, manometar, dinamometar, vagonske kočnice, sastav tračnica, mjerilo protoka. Posebno se bavio materijalima za izradbu gramofonskih ploča, pa je usavršio masu ebonit iz koje su se ploče lijevale, a patentirao je i gramofonsku iglu produljena vijeka trajanja. Među ostalim, izradio je proračune i nacrte turbinskoga kola, helikopterskoga rotora te je patentirao lebdjelicu na zračnom jastuku, mnogo prije no što je prvi takav stroj i izrađen.
Penkala je 1908. u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Svoje je inovacije patentirao 1909., a zrakoplov je bio posve dovršen 1910. Izgradio je hangar na vojnom vježbalištu između Selske ceste i potoka Črnomerec u Zagrebu pa je tako organizirao prvo uzletište u Hrvatskoj. Ondje je Dragutin Novak uzletio zrakoplovom te postao prvim hrvatskim pilotom. Penkala je postupno mijenjao prvotnu konstrukciju kako bi joj poboljšao letne sposobnosti. No, letjelicom se i dalje teško upravljalo, a 1910. dogodila se nezgoda u kojoj se zrakoplov oštetio, nakon čega je Penkala odustao od daljnjega rada na njemu. Unatoč tomu, Penkalin je zrakoplov ostao zapamćen kao prvi zrakoplov koji je sagrađen i letio u Hrvatskoj.
Penkala je nastojao da se njegovi izumi počnu proizvoditi i time dobiju uporabnu vrijednost pa je i sam bio osnivač nekoliko poduzeća. Tako je, upoznavši Edmunda Mostera i njegova brata Mavra 1906., s njima sklopio ugovor o osnivanju tvrtke Penkala–Edmund Moster & Co. Tvrtka je u Zagrebu izgradila tvornicu i počela proizvoditi automatske mehaničke olovke, nalivpera i ostali pisaći pribor prema Penkalinim patentima. Ta je tvornica ubrzo postala jednom od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a mehanička je olovka postigla velik tržišni uspjeh u sedamdesetak zemalja. Zato se i naziv Penkala, pod kojim je bila prodavana, uvriježio u govoru za pisaljku te vrste, a u nekim se zemljama koristi i danas.
Umro je iznenada od upale pluća u 51. godini života.