1878. Umro je Matija Mesić
Matija Mesić (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 19. II. 1826. – Zagreb, 5. XII. 1878.) bio je hrvatski katolički svećenik, povjesničar, redoviti profesor hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu.
Studirao je bogosloviju u Beču. Za svećenika zaređen je 1849. godine. Od 1851. do 1853. studirao povijest i zemljopis u Beču i Pragu. Do 1854. bio gimnazijski profesor, a potom profesor i ravnatelj Pravoslovne akademije u Zagrebu. Sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora, bio predsjednik Matice ilirske. Od 1867. redoviti član JAZU. God. 1874. izabran za redovitoga profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnome fakultetu. Pošto je te godine osnovano i moderno sveučilište, bio je izabran za prvoga rektora. Znanstveno istraživao poglavito razdoblje hrvatske povijesti 1490–1526., koje je prvi kritički i sustavno obradio. Izdavao izvornu građu te je s I. Kukuljevićem Sakcinskim sudjelovao u izdavanju zbirke dokumenata Acta Croatica – Listine hrvatske (I, 1863.). Radove je objavljivao u stručnim časopisima (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Književnik, Rad JAZU) te u novinama (Pozor, Novi pozor, Dragoljub, Narodne novine, Vienac, Obzor). Djela: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka, Hrvati na izmaku srednjega vijeka).
Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz starije hrvatske povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira i druge. No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi. Mesićev život i rad opisao je i ocijenio njegov najbolji učenik Tadija Smičiklas, koji ga je i naslijedio na Sveučilištu kao profesor hrvatske povijesti.
Preminuo je u Zagrebu 8. prosinca 1878. u dobi od 52 godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.
1903. Otvorena zagrebačka Zvjezdarnica
Dana 5. prosinca 1903. otvorena je zagrebačka Zvjezdarnica na Popovu tornju. Popov toranj, na vrhu Opatičke ulice, stara je gornjogradska utvrda, podignuta sredinom 13. stoljeća, poslije provale Tatara, zbog straha da bi se takvo nešto moglo ponoviti. Narod ju je zvao Popovim tornjem jer je bila vlasništvo zagrebačkog biskupa.
Oton Kučere je 1902. godine unutar Hrvatskog naravoslovnog (prirodoslovnog) društva osnovao astronomičku sekciju. Imenovan je Odbor za prikupljanje sredstava za nabave teleskopa i popratne opreme te za pripremne radove za uređenje astronomskog opservatorija u Popovom tornju. Odbor su sačinjavali ugledni prirodoslovci i javni djelatnici – Dragutin Gorjanović Kramberger, Franjo Spevec, Antun Heinz i Oton Kučera.
1918. Prosinačke žrtve
Prosinačke žrtve, naziv je za događaje koji su se odigrali 5. prosinca 1918. u Zagrebu, nedugo nakon proglašenja Kraljevine SHS. Da bi se pokazalo kako Zagrepčani podupiru ujedinjenje u Kraljevinu SHS, Narodno vijeće Države SHS odlučilo je u Zagrebu organizirati proslavu ujedinjenja te su 5. prosinca bili organizirani skupovi potpore ujedinjenju i misa u zagrebačkoj katedrali. Istodobno je krenula povorka nezadovoljnih građana, predvođena pripadnicima 25. i 53. pješačke (domobranske) pukovnije, koja je izvikivala parole potpore hrvatskoj republici, kao i boljševičkoj revoluciji. Pošto su prosvjednici stigli na Jelačićev trg, vladine snage (sokolaši i drugi dragovoljci, pristaše Narodnoga vijeća) otpočeli su paljbu iz okolnih kuća. Na saznanje o prosvjednicima netom imenovani šef policije u Zagrebu Grga Anđelinović ne Jelačićevom trgu razmjestio je tri mitraljeza na kućnim adresama 6 i 12. Do prvog sukoba došlo je u Frankopanskoj ulici kada se koloni suprostavio odjel mornara. Nakon što su domobrani ispalili nekoliko hitaca u zrak mornari su pobjegli, a prosvjednici su se Ilicom zaputili prema Jelačićevom trgu. Pošto su stigli na Jelačićev trg, vladine snage počele su pucati iz okolnih kuća. Poginulo je 15 osoba, a više od 20 ih je ranjeno, a ostali su se razbježali. Iste noći zagrebački garnizon je razoružan, ubrzo potom bile su ukinute spomenute dvije pukovnije.
U svezi tog događaja Anđelinović se kasnije hvalio: „Po svojoj dužnosti smatrao sam da trebam prvi početi i tim krvavim rukama se ponosim!“.
O krvoprolića se nije smjelo javno govoriti, novine su morale šutjeti. Pravaški dnevnik „Hrvatska“ zabranjen je. Uvedene su izvanredne mjere; bilo je ograničeno radno vrijeme javnih lokala, zabranjeno je okupljanje i javno oglašavanje.
1932. Umro je Josip Bersa
Josip ili Giuseppe Bersa (Zadar, 13. I. 1862. – Zadar, 5. XII. 1932.) bio je hrvatski književnik i arheolog.
Konzervator, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru. Autor niza studija o arheološkim lokalitetima Dalmacije i kulturno-povijesnih vodiča o Zadru (Guida storico-artistica di Zara, 1926.). Zanimao se za arheološku antičku baštinu sjeverne Dalmacije. Pisao je pjesme u romantičarskom duhu (Pjesme, Morske elegije, Otrov), pripovijetke, memoarsku prozu (Dubrovačke slike i prilike) te sastavio nekoliko opernih libreta.
1999. Umro je Edvin Biuković 
Edvin “Eddy” Biuković (Zagreb, 22. VI. 1969. – Zagreb, 5. XII. 1999.) bio je hrvatski autor stripa.
Bio je jedan od najuspješnijih hrvatskih autora stripa, ali je preminuo mlad ne napunivši ni 30 godina. Umro je u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti.
Svoje radove objavljivao je u „Patku“, „Dječje novine“, “Gespenster”, „Modra lasta“
Stripovi: „Dokaz“, „Salvatorea“, „Glad“, „Koko“, „Koko u Parizu“, „Funny Comix“
Od 1993. radio je uglavnom za američke izdavače, crtajući serije “Grendel Tales”: Devils & Deaths te Grendel Tales:Devil’s Choices (scenarij Darka Macana, album objavljen 1996.), “X-Wing Rogue Squadron”: The Phantom Affair (scenarij Darka Macana, album 1997.), Star Wars: The Last Command (scenarij Mikea Barona po romanu Timothya Zahna, album 1999.) i Human Target (scenarij Petera Milligana, album 2000.), te niz kraćih stripova u izdanjima poput “Strange Adventures” i “Weird War Tales Special“.