1991. Prvo postrojavanje Zbora narodne garde
Povijesni događaj prvoga postrojavanja Zbora narodne garde (ZNG) održan je 28. svibnja 1991. na stadionu u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Danas se taj događaj obilježava kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske. Postrojbe Zbora narodne garde činile su začetak buduće Hrvatske vojske (HV) i bile su odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Republici Hrvatskoj.
1995. Otvorena nova zgrada Nacionalne sveučilišne knjižnice 
U Ulici Hrvatske bratske zajednice, svečano je otvorena 28. svibnja 1995. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Prije preseljenja u novu zgradu knjižnica je bila smještena u secesijskoj zgradi na Marulićevu trgu (danas Hrvatski državni arhiv). Kamen temeljac za novu zgradu postavili su još 1988. godine akademici Andro Mohorovičić i Ivan Jurković. Zgradu su projektirali hrvatski arhitekti Velimir Neidhardt, Davor Mance, Zvonimir Krznarić i Marijan Hržić.
Nova zgrada NSK ogromnih je dimenzija – ukupno ima 44.432 m². Daleko je najveća knjižnica u Hrvatskoj i sadrži oko 3 milijuna svezaka knjiga. U zgradi NSK danas se čuvaju neprocjenjiva hrvatska nacionalna blaga – poput starih kodeksa na pergamentu. NSK čuva i primjerke prve hrvatske tiskane knjige – Misala po zakonu rimskog dvora iz 1483. godine.
Inače, početci Knjižnice sežu u 1606. (1607.) godinu kada su isusovci na Gradecu osnovali knjižnicu uz svoj kolegij. Prvi podatci o upisanim knjigama su iz 1611., a nakon ukidanja isusovačkog reda (1773.) osnovana je Kraljevska zagrebačka akademija znanosti koja je preuzela cjelokupnu biblioteku premjestivši je u svoju zgradu na Katarinskom trgu. Godine 1874., osnutkom Sveučilišta Franje Josipa, Akademijina knjižnica postaje Kraljevskom sveučilišnom knjižnicom te se premješta u zgradu današnjeg Rektorata Sveučilišta na Trgu maršala Tita. U zgradu na Marulićevu trgu premještena je 1913. godine, a 1960. preimenovana je u Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. Preseljenjem u novu zgradu 1995. u imenu je riječ biblioteka zamijenjena s knjižnica.
2019. Umro je Antun Cvek
Antun Cvek (Bizek, 10. II. 1934. – Zagreb, 27. V. 2019.) bio je svećenik i dobrotvor.
Pater Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba kako ga često nazivaju, rođen je u Bizeku, 10. veljače 1934. godine gdje je završio prva četiri razreda osnovne škole dok druga četiri završava u Vrapču. Potom upisuje Školu učenika u privredi gdje izučava zanat za autolimara. Naknadno uz rad, u ZET-u upisuje i završava i srednju ekonomsku školu.
- odlazi u novicijat Družbe Isusove koji traje dvije godine. Nakon novicijata studira filozofiju i teologiju, a 1974. godine zaređuje se za svećenika.
1968., s dvojicom subraće skolastika, osniva grupu za posjete starim, bolesnim te napuštenim osobama.
- u Župi presvetog Srca Isusova, pri Bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu osniva tzv. „Prvu karitativnu grupu“ za posjete potrebitima. U isto vrijeme osniva i „Zajednicu kršćanske ljubavi“ kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu.
- godine iz tog apostolata rađa se i Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima koju je osnovao zajedno sa svojim suradnicima.
- utemeljena je Zaklada „Biskup Josip Lang“ čiji je suosnivač i u čijem je radu sudjelovao pomažući osobama na kraju svoga životnog puta u Domu biskup Josip Lang u Maloj Gorici blizu Petrinje.
Objavio je četiri knjige: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“ i „Sjeti me se“.
Dobitnik je i brojnih nagrada te priznanja. Snimljen je i dokumentarni film. Hrvatska radiotelevizija emitirala je godine 2001. dokumentarni film o pateru Cveku po scenariju Andreje Čakić i u režiji Srđana Segarića. (IKA / zg-magazin)