1564. Umro je barun Ivan Ungnad 
Ivan Ungnad (von Weissenwolf, von Weissenhof), , (Sonnegg, Austrija, 18. VIII. 1493. – Vintířov, Češka, 27. XII. 1564.) bio je zemaljski kapetan Štajerske, vrhovni kapetan Hrvatsko-slavonske krajine i veliki župan varaždinski.
Dana 27. prosinca 1564. umro je barun Ivan Ungnad, nekadašnji veliki posjednik u Hrvatskoj, vrhovni kapetan Hrvatsko-slavonske krajine i varaždinski veliki župan. Podrijetlom je bio s područja današnje Austrije. Car Karlo V. Habsburški ga je 1522. uzdigao u red baruna Carstva. Već je 1524. obnašao dužnost celjskoga kapetana, a od 1530. zapovijedao postrojbama Štajerske kao zemaljski kapetan. Od 1543. bio je gospodar Varaždina i veliki župan varaždinski, a 1553. bio je imenovan vrhovnim kapetanom Hrvatsko-slavonske krajine. U Hrvatskoj je, osim varaždinskog burga, posjedovao i burg Samobor. Znatne prihode obitelji Ungnad donosio je znameniti rudnik u Rudama pokraj Samobora. Godine 1553. imenovan je Ivan Ungnad vrhovnim kapetanom Hrvatsko-slavonske krajine.
Kao otvoreni sljedbenik reformacije, 1556. bio je razriješen svih dužnosti, nakon čega je imanja podijelio i predao na upravu dvojici starijih sinova, a sa suprugom i mlađom djecom izbjegao je u protestantski Württemberg. Ondje mu je vojvoda Kristofor dao na raspolaganje bivši kartuzijanski samostan u Urachu kraj Tübingena, gdje je osnovao (1561.) i potom novčano podupirao glagoljsku protestantsku tiskaru. Surađivao je sa Stjepanom Konzulom Istraninom, Antonom Dalmatinom, te sa slovenskim protestantskim pastorom P. Trubarom, vjerujući da će naučavanjem na narodnom jeziku reformacija uspjeti uhvatiti korijena i među muslimanima u Bosni, te tako otkloniti »tursku opasnost«.
Umro je 1564. godine u 72. godini u Češkoj, a pokopan je u spomenutom Tübingenu.
1866. Kastavska čitaonica
Prva hrvatska čitaonica na području Istre bila je Kastavska čitaonica koja je osnovana 27. prosinca 1866. godine. Služila je kao sastajalište inteligencije i malog građanstva za kulturno-prosvjetnu i političku djelatnost. Prvi predsjednik bio je Vjekoslav Vlah.
Osobe okupljene oko Čitalnice ključne su i za organiziranje Prvoga Tabora Hrvata Istre i kvarnerskih otoka koji je po geslom Složimo se organiziran u svibnju 1871. godine u u Rubešima podno Kastva. Na tom su skupu izraženi zahtjevi za većim nacionalnim, gospodarskim i kulturno-prosvjetnim pravima hrvatskog stanovništva na spomenutim područjima.
1994. Umro je Zvonimir Kulundžić
Zvonimir Kulundžić (Osijek, 16. I. 1911. – Zagreb, 27. XII. 1994.) bio je hrvatski publicist, književni kritičar, bibliolog i povjesničar.
Gimnaziju je polazio u Osijeku. Radio kao novinski korektor, državni službenik i urednik, a od 1958. kao slobodni stvaralac. Novinarstvom se počeo baviti 1933.; surađivao je u mnogobrojnim listovima i časopisima (Hrvatsko pravo, Danica, Dom i škola, Studentske novine). Iznimno plodnu publicističku djelatnost započeo je djelom Knjiga o knjizi (1951.), a nacionalnom poviješću tiskarstva bavio se i u djelima Kako je postala knjiga (1955.), Kosinj: kolijevka štamparstva slavenskog juga (1960.), Problematika najstarijeg hrvatskog štamparstva (1966.), Zgodovina knjige (1967.) i dr. Priredio je i Sabrana djela M. P. Miškine, a književnom se baštinom i temama bavi i u knjigama Slavko Kolar i njegovo vrijeme (1977.), Ta rič rvatska (1977.), Tajne i kompleksi Miroslava Krleže (1988.). Pisao je studije o istaknutim hrvatskim političarima: Ante Radić i klerikalci (1951.), Atentat na Stjepana Radića i njegova prava pozadina (1962.), Stjepan Radić i njegov republikanski ustav (1989.), o političkom životu: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji (1968.) i dr. Knjigom Tragedija hrvatske historiografije (1970.) izazvao jednu od najburnijih polemika u hrvatskoj historiografiji.
Umro je u Zagrebu, 27. prosinca 1994. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.