1683. Umro je Ivan Ratkaj 
Ivan Ratkaj (Rattkay) (Ptuj, 22. V. 1647. – misija Jesús de Carichí, Meksiko, 26. XII. 1683.) bio je katolički svećenik, isusovac, hrvatski misionar, putopisac i kartograf.
Potomak hrvatske plemićke obitelji Ratkaj. Godine 1664. ušao je u isusovački red. U Grazu je završio studij filozofije, a zatim predavao na gimnazijama u Gorici (1670–71.) i Zagrebu (1672.). Nakon studija teologije i zaređenja za svećenika (1676.), kao misionar je 1680. otišao u Meksiko u pokrajinu Tarahumara (danas savezna država Chihuaua).
Napisao je tri izvješća u kojima, među ostalim, opisuje svoj put u misije, kraj u kojem je djelovao te način života i običaje Indijanaca Tarahumara. Također je izradio prvi zemljovid pokrajine Tarahumara s ucrtanim misionarskim postajama, španjolskim utvrdama i indijanskim selima, čiji se izvornik čuva u Središnjem isusovačkom arhivu u Rimu. Navodno su ga otrovali Indijanci kojima je branio običaje koji su se kosili s kršćanskim nazorima.
1562. Umro je Mikša Pelegrinović
Mikša Pelegrinović (Hvar, oko 1500. – Zadar, 26. XII. 1562.) bio je hrvatski pjesnik
Početno obrazovanje stekao je najvjerojatnije u humanističkoj školi u Hvaru, a potom je studirao pravo u Padovi. Spominje se kao defenzor komune na Hvaru 1523., od 1535. bio je notar u Korčuli, a od 1549. kancelar »in criminalibus« (sudac) u Zadru.
Sačuvana su samo dva njegova pjesnička sastavka: pjesnička poslanica dubrovačkomu pjesniku Sabi Bobaljeviću Mišetiću (Pelegrin Sabu Mišetiću, 1557.) i Jeđupka (Jejupka).
1805. Požunski mir između Napoleona Bonapartea i Austrijskog Carstva
Dana 26. prosinca 1805. godine sklopljen je znameniti Požunski mir između Napoleona Bonapartea i Austrijskog Carstva. Po tom miru Napoleonovoj Francuskoj pripale su, između ostaloga, Istra i Dalmacija te Boka Kotorska. Te dobitke iz Požunskog mira Napoleon je ostvario time što je prethodno porazio Austrijsko Carstvo na vojnom planu. Naime, pobijedio je u velikim bitkama kod Ulma i Austerlitza (Bitka kod Austerlitza bila je jedna od najvećih Napoleonovih pobjeda u čitavoj njegovoj karijeri).
1946. Umro je Franjo Bučar
Franjo Bučar (Zagreb, 25. XI. 1866. – Zagreb, 26. XII. 1946.) bio je hrvatski športski djelatnik, književni povjesničar i publicist.
Pionir popularizacije športa u Hrvatskoj. Modernizirao školsku nastavu tjelesnog odgoja, organizirao prvi tečaj za učitelje tjelovježbe, pokrenuo mnogobrojne športske grane u nas (nogomet, tenis, biciklizam, mačevanje, zimski športovi i dr.), zaslužan za rano uključivanje hrvatskih športaša u međunarodna natjecanja, sudjelovao u osnutku mnogih klubova, strukovnih saveza i Hrvatskoga športskog saveza. Inicijator osnutka Hrvatskoga sokolskog saveza, organizator tečajeva i svesokolskih sletova. Godine 1919–27. predsjednik Jugoslavenskog olimpijskoga komiteta, 1920–46. član Međunarodnog olimpijskog odbora. Istaknuo se opsežnim publicističkim radom (šport, higijena, filatelija, pedagogija, turizam, iseljeništvo, tiskarstvo). Dao velik doprinos hrvatskoj historiografiji (doktorirao 1897. u Grazu), bavio se književnim istraživanjima, vrstan poznavalac hrvatske protestantske književnosti. Od 1991. za iznimne športske uspjehe i doprinos razvoju športa u Hrvatskoj dodjeljuje se državna nagrada za šport „Franjo Bučar“.
1980. Umro je Stjepan Planić 
Stjepan Planić (Zagreb, 27. XII. 1900. – Zagreb, 26. XII. 1980.) bio je hrvatski arhitekt i stručni pisac.
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao arhitekturu (D. Ibler). Radio kod R. Lubynskoga 1920–22., a od 1927. vodio vlastiti atelijer. Bio je član grupe Zemlja. Tekstovima i predavanjima zastupao suvremenost u građevnim konstrukcijama i arhitektonskom izrazu, povezujući ih s društveno-gospodarskim uvjetima i humanističkim zadaćama arhitekture. Već početkom 1930-ih na izrazito originalan način sintetizirao je višestruko iskustvo moderne arhitekture. Najznačajniji Planićevi projekti iz toga razdoblja, kao i oni poslijeratni koje odlikuje specifična interpretacija regionalizma, antologijska su djela moderne hrvatske arhitekture.
Projektirao je brojne obiteljske kuće i objekte društvene namjene: dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekrižju i vila Cuvaj u Zamenhofovoj ulici, Sokolski dom u Zagrebu, Klinička i Židovska bolnica u Zagrebu, Narodni dom na Sušaku, Tomislavov dom na Sljemenu, uredsko-stambena osmerokatnica Napretkove zadruge u Gajevoj ulici 1., vlastitu kuću s atelijerom u zagrebačkoj Kukuljevićevoj ulici 62, proširenje samostanskoga kompleksa u Mariji Bistrici i mnoge druge.
Priredio knjigu Problemi suvremene arhitekture (1932.). Dobio je Nagrade »Vladimir Nazor« i nagradu Viktor Kovačić za životno djelo.
1991. Srpski upad u monetarni sustav SFRJ
Dana 26. prosinca 1990. godine Srbija je tajno upala u monetarni sustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Uzela je od Narodne banke Jugoslavije sredstva u vrijednosti oko 2,6 milijardi njemačkih maraka. Time je Socijalistička Republika Srbija zapravo probila čitav financijski sustav SFRJ-a.
Spomenuta su sredstva bila namijenjena za poboljšanje standarda pred izbore i za plaćanje mirovina. Dakako, taj je potez SR Srbije izazvao žestoke reakcije u ostalim republikama SFRJ. Istovremeno, Srbija je odlučila zadržati iznos od 50 % poreza na promet za financiranje vlastitih potreba (iako je smjela zadržati samo 25 %).
2020. Umrla je Milka Babović 
Milka Babović (Skoplje, 27. X. 1928. – Zagreb, 26. XII. 2020.) bila je hrvatska atletičarka, novinarka i televizijska komentatorica.
Od 1951. članica zagrebačkog ASD Mladost, dugogodišnja atletska reprezentativka u disciplinama sprinta (100 m), trčanju na 80 m preko prepona i u štafetama, višestruka prvakinja i rekorderka Jugoslavije, pobijedila na studentskom prvenstvu svijeta 1953. i 1957. u trčanju na 80 m preko prepona. U anketi Sportskih novosti 1953. i 1957. proglašena najboljom športašicom Jugoslavije. Športskim novinarstvom bavila se od 1949., na TV Zagreb jedan od osnivača športske redakcije, dugogodišnja komentatorica na RTV Zagreb.