1643. Začetak Hrvatskog državnog arhiva
Današnji dan 1643. može se smatrati simboličnim začetkom Hrvatskog državnog arhiva kada je Hrvatski sabor donio odluku o izradi posebne škrinje povlastica Kraljevine (Škrinji privilegija, lat. Cista privilegiorum). Temeljem saborske odluke zemaljski blagajnik Ivan Zakmardi de Diankovec dao izraditi posebnu škrinju povlastica Kraljevine, u kojoj se čuvaju zemaljske isprave, povlastice i zakonske odredbe. Na svojoj prednjoj strani ima naslikane grbove Hrvatske i Slavonije, a imala je zaštitnu bravu koja se otključavala s tri različita ključa (jedan je svojedobno čuvao ban, drugi podban, a treći protonotar). Hrvatski državni arhiv s vremenom je narastao na svoj današnji opseg. Danas je škrinja smješten u zgradi na Marulićevom trgu u Zagrebu (Hrvatski državni arhiv). U početku čuvala se u sakristiji zagrebačke katedrale, a 1764. premještena je u sabornicu na Markovu trgu nakon čega je Sabor donio posebne mjere za zaštitu tih prostorija. Daljnji razvoj arhivske službe obilježile su aktivnosti Hrvatskoga kraljevinskog vijeća. U Banskoj Hrvatskoj sređuju se i popisuju najvažniji arhivi i pismohrane, a u Kraljevinskome arhivu sastavljeni su i prvi elenhi (spisi) i repertoriji. 1797. godine Sabor je predložio otvaranje stalnoga mjesta arhivista Kraljevinskoga arhiva, što je kralj i odobrio, te je na to mjesto 1800. imenovan Ivan Zrnčić.
1670. Rodio se Vicko Zmajević
Vicko Zmajević (Perast, 23. XII. 1670. – Zadar, 11. IX. 1745.) bio je hrvatski nadbiskup, pisac i političar (vidi 11. rujna).
1991. Hrvatski dinar
Dana 23. prosinca 1991. godine uvedena je nova valuta u Hrvatskoj, hrvatski dinar, koja je zamijenila jugoslavenski dinar. Hrvatski dinar bio je prijelazno sredstvo plaćanja, sve dok nije uvedena hrvatska kuna 1994. godine.
Zamjena dotadašnjeg jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar obavljala se u omjeru 1:1 i trajala je od 23. prosinca 1991. godine pa do kraja iste godine. Tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama odredila je Narodna banka Hrvatske (NBH) početkom 1992. godine. Po tom je tečaju njemačka marka (DEM) – koja je u to doba bila najcjenjenija valuta u Europi – vrijedila 55 hrvatskih dinara (HRD).
Uvođenje hrvatskog dinara bilo je važno kao simbol hrvatske monetarne samostalnosti. U optjecaj su na današnji dan 1991. godine ušle novčanice od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000 hrvatskih dinara, a sljedećih godina tiskane su još i novčanice od 2000, 5000, 10 000, 50 000 i 100 000 hrvatskih dinara.
Zanimljivo je da su sve novčanice hrvatskog dinara imale na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnog hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2000 do 100 000 HRD sliku skulpture Povijest Hrvata Ivana Meštrovića. Zanimljivo je da hrvatski dinar uopće nije imao kovanice.
2020. Umro je Pero Kvrgić
Pero Kvrgić (Moravice, 4. III. 1927. – Zagreb, 23. XII. 2020.), bio je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac.
Prva kazališna iskustva stekao je tijekom II. svjetskog rata u partizanskim kazališnim družinama. U Zagrebu je 1945–48. pohađao Zemaljsku glumačku školu, potom je angažiran u Dramskom studiju HNK-a te je 1949–53. član ansambla HNK-a u Zagrebu. Od 1953. do 1986. član je ansambla Zagrebačkoga dramskog kazališta (poslije Gradsko dramsko kazalište »Gavella«), kojemu je jedan od osnivača. Od 1986. do umirovljenja 1988. ponovno je u HNK-u u Zagrebu. Nastupao je i u drugim kazalištima i na festivalima. Punu afirmaciju ostvario je u GDK-u »Gavella«, gdje ostvaruje niz antologijskih, redom karakternih i (tragi)komičnih uloga te na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Golemu glumačku transformativnost postignuo je u svojoj najslavnijoj glumačkoj kreaciji, kao On u Stilskim vježbama Raymonda Queneaua (Teatar u gostima, 1968.) koju je kontinuirano tumačio više od 50 godina. Često je nastupao u dramskome programu televizije i radija, a nekoliko je većih uloga ostvario i na filmu. Navodi se da je ostvario više od 190 uloga.
Svoje kazališne feljtone skupio je u knjizi Stilske vježbe (2004.). Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja. Godine 1986. dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Preminuo je u 93 godini života, u Zagrebu.