1647. Rodio se Ivan Ratkaj
Ivan Ratkaj (Rattkay) (Ptuj, 22. V. 1647. – misija Jesús de Carichí, Meksiko, 26. XII. 1683.) bio je katolički svećenik, isusovac, hrvatski misionar, putopisac i kartograf (vidi 26. prosinca).
1894. Započela gradnja HNK u Zagrebu
Prvo profesionalno kazalište u Zagrebu izgrađeno je 1834. godine. Izgradio ga je zagrebački veletrgovac i posjednik Kristofor Stanković koji je 1833. dobio glavni zgoditak na bečkoj lutriji u iznosu od 30 000 dukata te kao privatnu investiciju odlučio podignuti kazališnu zgradu.
O gradnji nove zgrade kazališta razmišljalo se intenzivno od 1871. godine, ali ništa nije poduzimano sve do potresa 1880. koji je znatno oštetio gornjogradsko kazalište intenzivirajući pitanje nove kazališne zgrade. Kazališni odbor, na čelu s hrvatskim književnikom i saborskim zastupnikom Marijanom Derenčinom, imenovan je u travnju 1880. kada započinje akciju skupljanja novčanih sredstava, podnosi Vladi iscrpnu predstavku o potrebi izgradnje nove zgrade i od bečkih arhitekata specijaliziranih za gradnju kazališta Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera naručuje nacrte. U lipnju 1881. Hrvatski sabor donosi Zakon o gradnji novoga Zemaljskog kazališta u Zagrebu koji 31. listopada potvrđuje car Franjo Josip I. Kada je Derenčin otišao iz kazališta, svi napori za gradnjom nove zgrade nacionalnoga kazališta jenjavaju. Novi hrvatski ban Karlo grof Khuen-Héderváry obnavlja rasprave o lokaciji, a tek Izidor Kršnjavi kao novi predstojnik za bogoštovlje i nastavu, 1893. ga uspijeva privoljeti na konačnu odluku o izgradnji zahvaljujući predviđenom posjetu cara Franje Josipa I. u jesen 1895. godine.
U jesen 1893. bečka arhitektonska tvrtka Helmer i Fellner poslala je nov projekt, a 5. siječnja 1894. sklopljen je ugovor o izgradnji nove kazališne zgrade. S radovima se moralo započeti u proljeće 1894. i dovršiti ih do 1. listopada 1895.
U međuvremenu ban je imenovao Stjepana Miletića (1868.–1908.) intendantom Hrvatskoga narodnog kazališta koji će nastupiti na dužnost početkom sezone 1894./1895. Prva Miletićeva intendantska sezona u kojoj je već počeo provoditi reforme bila je ujedno i posljednja sezona u starome gornjogradskom teatru u kojemu je napokon uvedena struja u gledalište i na pozornicu. U travnju 1894. raspisani su natječaji za izvedbene radove i poslove su dobile zagrebačke tvrtke i obrtnici, osim onih usko specijaliziranih, a 22. svibnja 1894. više od dvjesto radnika započelo je gradnju. Za četiri mjeseca zgrada je bila pod krovom i započeli su unutarnji radovi. Vlada je prihvatila Miletićev prijedlog da svečani zastor za novo kazalište izradi Vlaho Bukovac – Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti, danas poznat pod imenom Hrvatski preporod. Slikarske radove na stropu gledališta izveo je bečki slikar i dekorater Alexander Demetrius Goltz. Na stropu foyera na prvome katu autor slika je Ivan Tišov koje su aplicirane 1911. godine. Nije poznat autor četiriju poprsja; Ivana Gundulića i Junija Palmotića s pročelja zgrade, Dimitrija Demetera na istočnoj strani i Vatroslava Lisinskog na zapadnoj strani zgrade. Izgradnja je napredovala prema planu i poslije šesnaest mjeseci 8. listopada 1895. izdana je uporabna dozvola.
Svečano otvorenje kazališne zgrade bilo je 14. listopada1895.
1922. Rodila se Mirjana Gross
Mirjana Gross (Zagreb, 22. V. 1922. – Zagreb, 23. VII. 2012.) bila je hrvatska povjesničarka (vidi 23. srpnja).
1992. RH primljena u UN
Dvadeset drugog svibnja 1992. godine hrvatska delegacija predvođena predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom u New Yorku nazočila je primanju države u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda. Taj svečani događaj obavljen je aklamacijom Opće skupštine, a istovremeno su u UN primljene Slovenija i Bosna i Hercegovina. Republika Hrvatska postala je 178. članicom Ujedinjenih naroda.
Predsjednik Tuđman održao je pred Općom skupštinom prigodni govor u kojemu je kao zanimljivost istaknuo da je ulaz u dvoranu skupštine izrađen od bračkog kamena i da se u parku iza palače Ujedinjenih naroda nalazi konjanička skulptura Spomenik mira hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. Pri kraju govora predsjednik Tuđman s ponosom je istaknuo da je on kao mladić osobno sudjelovao u ratu protiv fašizma. Nakon govora ispred zgrade UN-a podignute su hrvatska, slovenska i bosansko-hercegovačka zastava.