1908. Umro je Spiridon (Špiro) Bruisina
Spiridion (Špiro) Brusina (Zadar, 11. XII. 1845. – Zagreb, 21. V. 1908.) bio je hrvatski zoolog.
Studirao je u Beču. Profesor u Zadru postao 1867., a potkraj te godine pristav u prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu.
Upravitelj Zoološkoga muzeja postaje 1876. i na tom radnom mjestu ostaje do umirovljenja 1901. Uz posao u muzeju bio je prvi profesor zoologije na zagrebačkom Sveučilištu i predstojnik Zoologičko-zootomičkog zavoda. Dopisnim članom tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1870. Za redovnoga člana izabran je 1874. Bio je i dugogodišnji član ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, član Hrvatskog sokola i tajnik Hrvatskoga sokolskog saveza, član i veliki meštar lože Hrvatska vila. Starješina je slobodne zidarske lože Hrvatska vila od 1894., a od 1900. postaje njezin počasni starješina.
Tijekom svoje znanstvene karijere bavio se sustavnim izučavanjem živih i izumrlih mekušaca, ptica i sisavaca. U sklopu Narodnoga muzeja u Zagrebu sakupio je veliku zbirku hrvatskih kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Prvi je opisao više od 600 neogenskih vrsta i podvrsta, oko 70 recentnih jadranskih i nekoliko desetaka recentnih kopnenih i slatkovodnih vrsta ili podvrsta. O pojedinim neogenskim rodovima otkrivenim u hrvatskim krajevima napisao je brojne monografije, a 1886. pokušao je prikazati cjelokupnu faunu mekušaca u Austro-Ugarskoj. Baveći se recentnim i fosilnim mekušcima, pronašao je mnogo novih taksona. Prvi je organizirao ornitološka promatranja te je uz pomoć Milutina Barača uredio najbolju lokalnu ornitološku zbirku u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Poduzeo je naše prvo znanstveno istraživanje Jadranskog mora (1894.).
Njegovim dolaskom u Zoološki muzej započinje razvitak Zoološkog muzeja kao moderne prirodoznanstvene ustanove. Utemeljio je i uredio mnoge muzejske zbirke, osobito malakološku i ornitološku, stvorio vrijednu knjižnicu čime je zagrebački Zoološki muzej već potkraj stoljeća postao jedan od najuglednijih u tom dijelu Europe.
Iz malakologije objavio je 60 rasprava; najvažnijom se smatra Građa za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, 1897. Objavio je dvadesetak znanstvenih rasprava o pticama. Svoje je radove objavljivao i na njemačkome jeziku.
Glavno djelo: Prirodopisne znanosti, osobito zoologičke, uopće i kod nas 1876.
Njegova bogata rukopisna ostavština čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu.
1914. Rodio se Oton Gliha
Oton Gliha (Črnomelj, Slovenija, 21. V. 1914. – Zagreb, 20. VI. 1999.) bio je hrvatski slikar (vidi 20. lipnja).