1888. Rodio se Krsto Odak
Krsto Odak (Siverić kraj Drniša, 20. III. 1888. – Zagreb, 4. XI. 1965.) bio je hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog (vidi 4. studenoga).
1889. Umro je Janko Jurković 
Janko Jurković (Požega, 21. XI. 1827. – Zagreb, 20. III. 1889.) bio je hrvatski književnik i novinar.
Završio je bogosloviju u Zagrebu 1848. Godine 1849. postao je pomoćnikom urednika Katoličkoga lista, a sljedeće godine zaposlio se u Gajevim Narodnim novinama. 1851. bio je postavljen za perovodnoga vježbenika kod vukovarskoga podžupana, a 1853.–1855. studirao je pravo u Beču. Radni je vijek posvetio uglavnom školstvu. Bio je gimnazijski učitelj u Osijeku (1855.–1860.), a zatim je, uz pisanje udžbenika, obavljao i visoke dužnosti u vladi. Bio je zemaljski školski nadzornik i savjetnik Odjela za bogoštovlje i nastavu. 1867. postao je članom filozofičko-juridičkoga razreda prigodom osnutka JAZU, a 1882. preuzeo je i mjesto potpredsjednika Matice hrvatske.
Pisao je novele, pripovijetke za mladež, drame, komedije i putopise. Jurković je jedan od začetnika hrvatske novelistike, a u svojim je autorskim tekstovima pokazao manju stvaralačku snagu od one koju je propisivao u teorijskim raspravama. Vrijedan je i njegov urednički rad, osobito priprema Relkovićeva Satira (1857.) i Kanavelićeva epa Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman (1858.).
1900. Nikola Tesla patentirao bežični prijenos energije
Patente vezane za radiotehniku i svoje zamisli o bežičnom prijenosu energije Tesla prijavljuje od 1900. do 1902. godine. Tako je 20. ožujka 1900. prijavio patent o bežičnom prijenosu energije. Napravio je eksperiment upalivši 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, a svaka je oko sebe osvjetljavala krug od 41 metra.
1979. Umro je Marijan Haberle 
Marijan Haberle (Zagreb, 16. V. 1908. – Rijeka, 20. III. 1979.) bio je hrvatski arhitekt.
Diplomirao 1931. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. U početku radio s H. Bauerom, potom samostalno, od 1951. do 1977. vodio arhitektonski atelijer Haberle. S H. Bauerom projektirao je Zagrebački zbor, danas Studentski centar i Dom društva inženjera i arhitekata u Pierottijevoj ul. 4., bolnicu na Jordanovcu, a samostalno crkve sv. Josipa u Trakošćanskoj ul. i Bl. Marka Križevčanina na Selskoj cesti – sve u Zagrebu.
Poslije Drugoga svjetskog rata počinje druga faza njegova djelovanja. Tada se najbolje vidjelo da nije bio podložan arhitektonskoj modi, nego je uvijek slijedio vlastiti senzibilitet i stvaralački nagon. Za njega je funkcija uvijek bila primarna, isto tako oblikovana po suptilnim zakonitostima moderne. Iz poratnog razdoblja potrebno je spomenuti: Novi Zagrebački velesajam, Brodarski institut, Hotel na Plitvicama, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i druga.
Sudjelovao je u velikom broju natječaja. Najznačajniji su: Kolodvor u Sarajevu, Jugoslavenski paviljon za svjetsku izložbu u Parizu, Uprava državnog monopola, Državna markarnica, Ministarstvo prosvjete, Hipotekarna banka ‘Albanija’, Etnografski muzej – sve u Beogradu i mnogi dr. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Haberle je samostalno sudjelovao u nekoliko natječaja od kojih mu je međunarodni natječaj za željeznički kolodvor u Sofiji 1942. donio drugu nagradu.
Nakon rata neki od njegovih najznačajnijih natječajnih projekata su: Stadion u Beogradu, Vojni muzej u Beogradu, Bolnica u Slavonskom Brodu, Hotel Internacional u Zagrebu, Palača Matice iseljenika, Spomen-dom Đuro Salaj u Slavonskom Brodu i drugi.
Dobio je više nagrada i priznanja: Nagrade grada Zagreba 1973., Nagradu IX. zagrebačkog salona za Koncertnu dvoranu 1974.; Nagrada Viktor Kovačić za životno djelo dodijeljena mu je 1969., a nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1974. te druge nagrade i priznanja.