1956. Umro je Julije Benešić 
Julije Benešić (Ilok, 1. III. 1883. – Zagreb, 19. XII. 1957.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj i leksikograf.
Slavistiku i romanistiku te zemljopis i povijest studirao je u Beču, Krakovu, Zagrebu, Pragu i ponovno u Krakovu, gdje je (1907.) diplomirao. Bio je profesor povijesti i zemljopisa na Realnoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, istodobno kazališni kritičar Narodnih novina. Obnašao različite dužnosti: lektor poljskoga jezika na Sveučilištu u Zagrebu, nadzornik Glazbene i glumačke škole, intendant HNK-a u Zagrebu, prosvjetni inspektor, tajnik DHK. Godine 1930–38. bio je lektor hrvatskog jezika u Varšavi, urednik za poljsku književnost u Hrvatskoj enciklopediji (do 1945.) i suradnik Enciklopedije Jugoslavije (1950–57.).
Kao književnik ogledao se u raznim žanrovima: poeziji, feljtonistici, književnoj i kazališnoj kritici, putopisima. Napisao je više eseja o hrvatskim književnicima, podosta je članaka posvetio i stranim, posebno poljskim piscima.
Za boravka u Varšavi organizirao je tzv. Biblioteku Jugosłowiansku, objavljujući u njoj uz prijevode srpskih i slovenskih pisaca i djela istaknutih hrvatskih književnika.
Benešić je najviše pridonio hrvatskoj kulturi i književnosti svojim prevoditeljskim radom te kritičkim izdanjima sabranih djela hrvatskih pisaca (A. G. Matoš, F. Galović, A. Harambašić, R. Jorgovanić, A. Kovačić).
Uređivao je ediciju “Suvremeni pisci hrvatski“, bio je urednik časopisa “Savremenik“, “Književnik” i “Vijenac“, a priredio je sabrana djela.
Tijekom njegove intendanture u zagrebačkom HNK-u, zahvaljujući njemu, na repertoaru su se našle ponajbolje drame hrvatskih pisaca, kako onih iz starijih razdoblja tako i suvremenih.
Preveo je nekoliko poljskih drama, a organizirao je i dolazak Moskovskoga hudožestvenog akademskog teatra (MHAT-a) u Zagreb, pa je pridonio usponu hrvatskoga kazališta, slično kao S. Miletić u doba svoje intendanture.
Gramatyka języka chorwackiego czyli serbskiego (1939.) najvažniji je Benešićev doprinos jezičnoj kroatistici. Poglavlje Serbizmy i kroatyzmy prvi je veći popis leksičkih razlika između hrvatskoga i srpskoga. Autor je leksikografski dobro izrađena Hrvatsko-poljskog rječnika (1949.), dok je objavljivanje njegova nedovršena Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića započelo posmrtno (1985.).
1863. Rodila se Milka Trnina
Milka Trnina (Vezišće u Općini Križ pokraj Ivanić-Grada, 19. XII. 1863. – Zagreb, 18. V. 1941.) bila je hrvatska operna umjetnica, članica državne opere u Münchenu, prva Tosca londonskoga Covent Gardena i njujorške Metropolitan Opere.
1986. Umrla je Zdenka Sertić
Zdenka Sertić (Sveti Ivan Zelina, 16. I. 1899. – Zagreb, 19. XII. 1986.), hrvatska slikarica i etnografkinja.
Studirala na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, usavršavala se u Berlinu i Parizu. Radila u Etnografskome muzeju u Zagrebu (1927–59.). Proučavala narodne nošnje, osobito motive veza i čipke. Slikala i crtala raznovrsnim tehnikama hrvatske folklorne motive (s tkanina i veziva, ukrasnih tikvica, pisanica, keramičkoga posuđa, preslica i dr.) u profinjenoj stilizaciji, zadržavajući autentičnost likovnog izraza pučkoga umijeća. Njezini prikazi narodnih nošnji, običaja i sl. reproducirani su na plakatima, razglednicama i poštanskim markama, a ilustrirala je i mnogobrojne knjige. Objavila više stručnih radova.
Pored slikarskog stvaranja, Zdenka Sertić je izrađivala spomenice, diplome, plakate, ex librise, opremu knjiga te više serija maraka, koje su postigle najviše ocjene. Surađivala je u Jugoslavenskoj i Općoj enciklopediji. Sudjelovala je na izložbama u domovini te u Parizu, Leipzigu, Barceloni, Berlinu, Kopenhagenu, Haagu i Bruxellesu.
1991. Island priznao neovisnu Republiku Hrvatsku
Dana 19. prosinca 1991. godine nezavisnost Republike Hrvatske priznala je prva općepriznata država na svijetu – Island. Naime, sve države koje su prije toga priznale Hrvatsku (Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija) bile su i same u procesu stjecanja nezavisnosti, odnosno polupriznate.