1914. Rodio se Mladen Stahuljak
Mladen Stahuljak (Zadar, 15. III. 1914. – Hamburg, 8. III. 1996.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent (vidi 8. ožujka).
1927. Zagrepčanka Štefica Vidačić postala Miss Europe
Štefica Vidačić (Požega 1905. – Zürich 2002.) bila je ljepotica i uspješna žena.
U Berlinu je na izboru za Miss Europe 15. ožujka 1927. godine izabrana lijepa Zagrepčanka Štefica Vidačić. Bila je visoka 161 cm, imala je zelene oči i crnu kosu.
Rođena je u Požegi 1909. godine. Izgubila je roditelje u nesreći. Izabrana je za prvu Miss Jugoslavije u Zagrebačkom hotelu „Esplanada“ na izboru koji se održao 1926. godine. To joj je priznanje omogućilo put u Beč na prvi izbor za Miss Europe 1927. godine. U Beču je izabrana za Miss Europe. Koristila je umjetničko ime Steffie Vida te je pod tim imenom odigrala nekoliko uloga na filmu. Nakon udaje posvetila se obiteljskom životu, vodila je farmu. Razvela se i ponovno udala 1948. godine za švicarskog novinara Maxa Joba i otišla živjeti u Zürich. Opet je promijenila ime u Stefanie Job. Preko drugog supruga upoznala se s izdavačima. Počela je pisati za časopis Zürich, a kasnije je postala lektorica i to je radila idućih 17 godina. I sama je, između 1980. i 1995. godine, napisala četiri knjige. Živjela je dio godine u Zürichu, a dio u austrijskom Schnifisu. Tu je također radila kao urednica književnog časopisa Vorarlberger Lesebogen. Nije imala djece pa je za života pomagala svojoj daljnjoj rodbini u Hrvatskoj. Umrla je u 97. godini života, 2002. godine u Zürichu. Budući da je nadživjela i svoju rodbinu, cjelokupnu imovinu ostavila je Greenpeaceu.
1979. Umro je Ljudevit Jonke
Ljudevit Jonke (Karlovac, 29. VII. 1907. – Zagreb, 15. III. 1979.) bio je hrvatski jezikoslovac i prevoditelj.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu južnoslavensku književnost, hrvatski jezik sa staroslavenskim te narodnu historiju, ruski i latinski. Usavršavao se na slavističkom studiju u Pragu.
Radio je kao gimnazijski profesor u Sušaku i Zagrebu, zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je voditelj novoosnovane Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik od 1949. do umirovljenja 1973. godine. Doktorirao je 1944. tezom Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića. Redoviti član JAZU bio je od 1963. godine.
Češka književnost i jezična kroatistika dva su glavna područja Jonkeove djelatnosti. Češku je književnost predavao do kraja svojega radnoga vijeka; pisao je mnogo o njoj. Preveo je osim manjih djela po časopisima i 20 knjiga. Trajan prinos kroatistici Jonke je dao raspravama o pojedinim jezikoslovcima (A. Veber-Tkalčević, B. Šulek) i o glavnim pitanjima standardizacije hrvatskoga jezika u 19. st. te radovima i bogatom djelatnošću u normiranju hrvatskoga standardnog jezika.
Bio je ravnatelj Zavoda za jezik i urednik posljednjega sveska Akademijina Rječnika. Dvije je godine bio predsjednik Matice hrvatske. Bio je djelatni sudionik jezičnopolitičkih zbivanja, tumač hrvatskoga standardnoga jezika i njegov autoritet te promicatelj jezične kulture, poglavito kao urednik časopisa Jezik i kao pisac popularno-znanstvenih članaka u novinama (Vjesnik, Telegram).
Koautor je Pravopisa hrvatskosrpskoga književnog jezika (1960.) i suurednik Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika.
Bio je supotpisnik Novosadskog dogovora kojeg je komunistička partija nametnula. Čim je primjena novosadskih zaključaka počela ići na štetu hrvatskoga jezika, u nizu polemika sa srpskim jezikoslovcima i književnicima, branio je pravo hrvatskoga naroda na vlastiti jezik i pravo toga jezika na ravnopravan društveni položaj.
Bio je potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika pa ga je komunistička partija osudila, kao i sve potpisnike. Godine 1973. prisilno je umirovljen.
Jonkeova je glavna zasluga (osim polemičkih i političkih rasprava u kojima je obavio lavovski dio borbe protiv planiranoga nasilnog posrbljavanja hrvatskoga jezika) u tome što je revitalizirao interes za doprinos Zagrebačke filološke škole i njenu bitnu ulogu u standardizaciji hrvatskoga jezika – činjenica koja je često iz političkih razloga potiskivana i prešućivana.
Umro je u Zagrebu 1979. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.