1835. Prvi put objavljen je tekst hrvatske himne
Antun Mihanović, jedan od pjesnika hrvatskog narodnog preporoda, napisao je domoljubnu pjesmu Horvatska domovina. Objavljena je 14. ožujka 1835. godine na naslovnoj stranici desetog broja književnog lista Danica.
Lijepa naša domovino (često tek Lijepa Naša), himna Republike Hrvatske od 1991. godine (od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja). Njezine početne riječi čest su metonim za Hrvatsku (Lijepa Naša).
Ubraja se među malobrojne miroljubive himne jer veliča ljepote domovine, a ne poziva na borbu ili otpor kao himne-koračnice (npr. Marseljeza).
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!
Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev izvornik. Službeni tekst himne je konačno utvrđen 21. prosinca 1990. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske.
Pjesma Horvatska domovina prihvaćena je za hrvatsku himnu 1891. godine. Uglazbio ju je Vinkovčanin Josip Runjanin. Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29. veljače 1972. godine. U točki je pisalo da je “Himna Socijalističke Republike Hrvatske (…) Lijepa naša domovino”, što je preneseno i u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da Lijepa naša domovino ima status i ulogu hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obvezatni.
Usred doline na Zelenjaku podignut je spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokoga 12,20 m koji je postavljen zalaganjem Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, 24. studenoga 1935. godine. Ovdje je, navodno, Mihanović bio nadahnut za pisanje himne. Na otkrivanju spomenika unatoč vremenskim nepogodama bilo je nazočno preko 20 000 osoba koje su otpjevale himnu nekoliko puta.
1873. Rodio se Rudolf Horvat
Rudolf Horvat (Koprivnica, 14. III. 1873. – Zagreb, 25. V. 1947.) bio je hrvatski povjesničar, književnik i političar (vidi 25. svibnja).
1982. Umro je Ivan Dončević 
Ivan Dončević (Trnava kraj Garešnice, 8. XI. 1909. – Zagreb, 14. III. 1982.) bio je hrvatski književnik, novinar, urednik i nakladnik.
Studirao je agronomiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, ali studij nije završio. Radio kao novinar i urednik tjednika Nova riječ (1935.–1939.). Godine 1942. priključio se partizanima. Nakon rata bio je zamjenik glavnog urednika Vjesnika, glavni tajnik Matice hrvatske (1945./46.) i HNK-a (1946./47.); 1949. postao načelnik Odjela za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete NR Hrvatske. Bio je i direktor izdavačkoga poduzeća Zora (1950.–1973.). Uređivao časopis Republika (1949.–1972.). Pisao prozu, poeziju (Haganjske priče, 1935.) i dramu Kazna (izvedena u zagrebačkome HNK-u 1949.). Važniji su mu romani Biser i svinje (1938.), Krvoproliće kod Krapine (1968.) te zbirka pripovijesti Bezimeni (1945.) u kojoj realističko-naturalistički pripovijeda o ratnim događajima, a estetski je najvrijedniji roman Mirotvorci (1956.), realistička slika provincije uoči početka II. svjetskog rata.
2018. Umro je Petar Stipetić 
Petar Stipetić (Ogulin, 24. X. 1937. – Zagreb, 14. III. 2018.) bio je jugoslavenski i hrvatski general.
Završio Vojnu akademiju kopnene vojske, Višu vojnu akademiju, Ratnu školu.
Obavljao visoke vojne dužnosti u V. vojnoj oblasti (područje Hrvatske i Slovenije): od 1981. načelnik inženjerije V. armije u Zagrebu, potom zapovjednik obrane grada Zagreba (1986.–1988.). U rujnu 1991. u činu general majora napustio JNA i prešao u Zbor narodne garde te s činom general bojnika postao zamjenik načelnika Glavnoga stožera HV. Od srpnja 1992. zapovjednik sektora zapadnoslavonskoga bojišta u Đakovu, od prosinca 1992. zapovjednik Zbornoga područja Zagreb, a 1994. ponovno u Glavnom stožeru Oružanih snaga RH (GS OS RH); pomoćnik načelnika Stožera za borbeni sektor. Bio je jedan od glavnih planera i izvršitelja operacija Bljesak i Oluja. U svibnju 1995. promaknut je u čin general pukovnika. Od ožujka 2000. do kraja prosinca 2002. bio je načelnik GS OS RH; promaknut je u čin generala zbora, potom stožernoga generala. Umirovljen je početkom 2003. i imenovan savjetnikom predsjednika RH za obranu i vojna pitanja (na tom je položaju bio do ožujka 2005.).
Generalu Stipetiću, bivšem zapovjedniku JNA, suđeno je u Beogradu zbog veleizdaje i dezerterstva, kao i generalu Antonu Tusu.
Odlikovan je najvišim državnim odličjima. General Stipetić proglašen je počasnim građaninom grada Ogulina i grada Gline.