1861. Rodio se Janko Leskovar
Janko Leskovar (Valentinovo kraj Pregrade, 12. XII. 1861 – Valentinovo, 4. II. 1949.) bio je hrvatski pripovjedač (vidi 4. veljače).
1955. Umro je Antun Dobronić
Antun Dobronić (Jelsa, 2. IV. 1878. – Zagreb, 12. XII. 1955.) bio je hrvatski skladatelj i glazbeni pisac.
Isprva samouk, sustavnu je glazbenu naobrazbu završio razmjerno kasno, 1912., kada je diplomirao studij kompozicije i dirigiranja na Konzervatoriju u Pragu. Po povratku u domovinu podučavao je glazbu u Splitu, Arbanasima i Zagrebu (1922–40. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu).
Dobronićev opsežni skladateljski rad (oko 200 opusa), spisateljski rad (više od 700 članaka i studija) te pedagoška djelatnost usmjereni su ponajprije prema afirmaciji estetike tzv. nacionalnog smjera.
Dobronić je svoju glazbu temeljio isključivo na obilježjima narodnog melosa. Postao je idejnim vođom generaciji mladih skladatelja koji će zauzeti središnje mjesto u hrvatskoj umjetničkoj glazbi nacionalnog smjera.
1976. Umro je Vinko Žganec
Vinko Žganec (Vratišinec, 22. I. 1890. – Zagreb, 12. XII. 1976.) bio je hrvatski pravnik, etnomuzikolog, melograf, skladatelj i akademik.
Završio studij prava i doktorirao 1919. na Sveučilištu u Zagrebu te isprva radio u pravničkoj struci. Glazbu je učio privatno. Od 1945. bio je kustos Etnografskoga muzeja te znanstveni suradnik i ravnatelj Instituta za narodnu umjetnost. Radio je i kao honorarni profesor etnomuzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1952–57. bio je predsjednik Međunarodnoga savjeta za glazbeni folklor (International Folk Music Council), a 1955–67. član njegova Izvršnog odbora. Bio je redoviti član JAZU. Narodne napjeve iz rodnoga Međimurja počeo je skupljati već kao srednjoškolac, a kao znanstvenik proširio je poslije svoj melografski rad i na druge krajeve (Bačka, Baranja, Dalmacija, Hrvatsko primorje, Hrvatsko zagorje, Istra, Podravina, Pokuplje) te Gradišće u Austriji i županiju Győr u Madžarskoj. Sakupio je više od 15.000 napjeva s tekstovima svjetovnoga karaktera, ali i onih sa sakralnim glagoljaškim i latiničkim tekstovima. U zapisivanju tih napjeva prvi je u Hrvatskoj primijenio neke međunarodne metode i postupke koji su omogućili pristup našim pjesmama i njihovo proučavanje i onima koji ne razumiju hrvatski jezik.
Najvažnija djela objavio je kao niz zbornika: Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja (I–II.), Narodne popijevke Hrvatskog Zagorja (I–III.), Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okoline, Pučke popijevke Hrvata iz okolice Velike Kaniže u Mađarskoj, Hrvatske pučke popijevke iz Zeline i okolice i dr. Objavio je i oveći niz studija i članaka u zemlji i inozemstvu. Kao skladatelj, Žganec je autor vokalne glazbe temeljene na narodnim napjevima i njihovim melodijama.