1349. Umro je Julijan iz Bala 
Julijan iz Bala (oko 1300. – 1. V. 1349.) bio je katolički prezbiter, franjevac.
Kao mladić pridružio se franjevcima te je nakon školovanja zaređen za svećenika. Djelovao je u nekoliko samostana, a većinu života proveo je u samostanu sv. Mihovila kraj Bala. Živio je uzornim redovničkim životom. Često je išao po istarskim selima i gradovima, propovijedao i dijelio svete sakramente, a posebno se istaknuo kao čovjek koji donosi mir među posvađane pojedine ljude, obitelji i skupine građana. Umjetnici su ga prikazivali s knjigom i križem u ruci jer je nastojao kao navjestitelj Božje riječi, propovjednik i pučki misionar svima u ime Kristovo donijeti Božji mir provodeći u djelo geslo svoga duhovnog oca sv. Franje: “Mir i dobro!”
Vjernici su ga za života smatrali svetim. Odmah nakon smrti počeli su ga štovati, a u XVI. st. osnovana je bratovština koja se brinula za promicanje njegova štovanja. Još prije 1477. građani Bala izabrali su ga za svojega zaštitnika.
Franjevci su napustili samostan sv. Mihovila početkom XVI. stoljeća, a tijelo Julijana ostalo je u samostanskoj crkvi gdje su ga vjernici i dalje štovali. Dana 29. rujna 1592. podignut je njemu u čast krasni mramorni oltar (dan posvećenja oltara, 29. rujna). Građani su 1597. g. prenijeli njegove moći u župnu crkvu pa se od tada svečano slavio blagdan prijenosa (4. svibnja).
Papa Pio IV. posebnim breveom podijelio je vjernicima oprost za njegov dan, a papa Pio X. proglasio ga je 1910. blaženim. Spomendan mu je 1. svibnja, a blagdan 4. svibnja (dan prijenosa njegova tijela).
Nova veličanstvena crkva u Balama sagrađena je 1882. g. i posvećena pohođenju Blažene Djevice Marije i blaženom Julijanu o čemu svjedoči natpis urezan u kamenu.
1819. Rodio se Ivan Trnski
Ivan Trnski (Stara Rača kraj Bjelovara, 1. V. 1819. – Zagreb, 30. VI. 1910.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj (vidi 30. lipnja).
1921. Umro je Dragutin Hirc
Dragutin Hirc (Zagreb, 6. IV. 1853. – Zagreb, 1. V. 1921.) bio je hrvatski botaničar, zoolog, planinar i putopisac.
Završio je studij zoologije u Grazu 1896. godina. Nakon studija vraća se u Zagreb gdje se zaposlio u Botaničko-fiziološkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1901. imenovan je pristavom (savjetnikom) u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a godine 1908. imenovan je glavnim učiteljem zagrebačke Muške učiteljske škole i botaničarom u Botaničko-fiziološkom zavodu. Na tom je mjestu ostao do mirovine, 1918. godine.
Proučavao je floru različitih hrvatskih krajeva, a osobito istarsko-kvarnerskoga primorja i otoka. Istraživao je i faunu mekušaca istarsko-kvarnerskoga krša. Objavio je mnogo popularnih članaka te stručnih i znanstvenih radova: Flora okolice bakarske (1884.), Vegetacija Gorskoga kotara (1896.) i dr. Revizija Hrvatske flore (Revisio florae Croaticae, 1903–1912.) glavno mu je (nedovršeno) djelo. U tome je djelu obradio 116 porodica, 520 rodova i više od 2700 biljaka. Njegova zbirka mekušaca čuva se u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, a herbarijska zbirka dio je velikoga herbarija Botaničkoga zavoda Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu.
Izradio je dotada najveći herbarij hrvatskoga bilja s više od 100 fascikala. Darovao ga je Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U njemu je skupio više od nekoliko tisuća primjeraka bilja iz svih krajeva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Tadašnja Zemaljska vlada odredila je da njegov herbarij zauvijek mora nositi ime Herbarium Croatium Hircianum.
Zbog brojnih zooloških radova, imenovan je članom Kraljevskog zoološko-botaničkog društva u Beču. S Hinkom Hranilovićem pokrenuo je i od 1900. do 1904. uređivao 15 svezaka Zemljopisa Hrvatske. Godine 1905. uredio je Prirodni zemljopis Hrvatske.
Bavio se i planinarenjem. O svojim je putovanjima vodio dnevnik Moji puti. Bio je član Hrvatskoga planinarskog društva (1883.); 1898. pokrenuo je glasilo ‘Hrvatski planinar’ koji je uređivao do 1903. Istraživao je špilje, opisivao ih i evidentirao.
Bavio se i proučavanjem narodnoga jezika, bilježio je i sakupljao narodno blago svake vrste: od narodnih običaja do nazivlja. Akademiji znanosti ustupio je zbirku od nekoliko tisuća novih riječi koje su ušle u veliki Akademijin rječnik. Matica hrvatska preuzela je od njega preko dvadeset tisuća narodnih stihova iz bihaćke krajine.