852. Povelja kneza Trpimira
Povelja kneza Trpimira – najstariji diplomatski tekst u Hrvata
Na današnji dan 852. godine knez Trpimir izdao je Povelju, odnosno darovnicu koja spada u prve hrvatske državničke spise. U darovnici se spominje hrvatsko ime, Trpimir sebe naziva knezom Hrvata, a svoju državu Hrvatska.
Povelja kneza Trpimira, poznata i kao Trpimirova darovnica, krsni je list hrvatske države, kako je kazao Marko Kostrenčić, hrvatski povjesničar, pravnik i političar. Darovnicom je knez Trpimir Splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika kneza Mislava te joj uz to darovao još neke posjede. Iz ove isprave, koja je najstariji pisani spomenik ne samo hrvatskog nego svih slavenskih naroda, doznajemo i mnogo drugih stvari.
Na obljetnicu izdavanja Povelje prisjećamo se kneza Trpimira kao snažnog, samostalnog hrvatskog vladara na povijesnom prostoru o kojem, osim darovnice, svjedoče relativno bogata i prilično raznolika povijesna vrela. Ona su temelj na kojem se gradi slika o snazi samoga vladara, kao i slika o emancipiranom političkom biću Hrvata potkraj prve polovice i sredinom 9. stoljeća.
Darovnica kneza Trpimira je izniman državnopolitički dokument jer Trpimir sebe naziva hrvatskih vladarom – dux Chroatorum, što je prvi spomen hrvatskog imena u domaćim vrelima. Svoju državu Trpimir naziva kraljevina Hrvata – regnum Chroatorum, premda još nije kralj.
Trpimirova darovnica, najstariji diplomatski tekst u Hrvata, prvi je u nizu od 29 vladarskih isprava dosad poznatih iz vremena narodne dinastije i prvi je zapis u kojemu se pojavljuje ime hrvatskoga naroda (dux Croatorum).
Treba spomenuti i to da darovnica kao i ostalih 28 vladarskih isprava do nas nije došla u izvornom obliku nego u više prijepisa, i to iz dosta kasnijega vremena. Najstariji je primjerak iz 1568. U obliku imitativne notarske kopije koji se čuva u župnome uredu u Kaštel Sućurcu. U splitskom nadbiskupskom i kaptolskom arhivu nalaze se još četiri kopije i sve su mlađe od one koja se čuva u Kaštel Sućurcu. Jezično najboljim prijepisom smatra se onaj koji se nalazi u spisu kojemu Farlati daje naslov Donationes principum, a nastao je za vrijeme splitskoga nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616. – 1641.).
Povelja, odnosno darovnica, spominje mnoge pojedinosti o organizaciji hrvatske države u 9. stoljeću, a kneza Trpimira potvrđuje kao samostalnoga i uglednog vladara. Povelju nije objavio knez Trpimir sam, već je kao svjedoci supotpisuju članovi zbora velikaša, koji se nalaze u njegovoj pratnji. Trpimir je poput svih zapadnih vladara imao svoje dvorske časnike i dvorsku pisarnicu. Imao je komornika i tri dvorska svećenika (Dominika, Ciprijana i Martina), koji također svjedoče na povelji.
1643. Rodio se Fran Krsto Frankopan
Fran Krsto Frankapan (Bosiljevo, 4. III. 1643. – Bečko Novo Mjesto, 30. IV. 1671.) bio je hrvatski plemić, vojskovođa i pjesnik iz velikaške obitelji Frankopan (vidi 30. travnja).
1967. Umro je Vladan Desnica
Vladan Desnica (Zadar, 17. IX. 1905. – Zagreb, 4. III. 1967.) bio je hrvatski književnik srpskog podrijetla.
Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i Parizu. Nakon završetka studija, 1930. godine, zaposlio se u očevu odvjetničkom uredu. Uređivao je i godišnjak Magazin sjeverne Dalmacije (1934.). Potom je radio u Državnom pravobranilaštvu, isprva u Splitu, a nakon Drugoga svjetskog rata odlazi u Zagreb. Od 1945. do 1950. radio je kao načelnik pravnog odjela u Ministarstvu financija u Zagrebu, a od 1950. djelovao je kao profesionalni pisac.
Novele je objavio u zbirkama: Olupine na suncu, Proljeće u Badrovcu, Tu, odmah pored nas, Fratar sa zelenom bradom, Oko, Bunarevac, Florjanović, Od jutra do mraka i druge.
Objavio je dva romana: Zimsko ljetovanje i Proljeća Ivana Galeba. U prvome suprotstavlja seoski i gradski svijet ispitujući razlike u mentalitetu, običajima i civilizacijskim navikama. U Proljećima Ivana Galeba prikazan je doživljajni i spoznajni svijet umjetnika. U tipološkom smislu riječ je o romanu eseju u kojem je, umjesto na vanjskoj događajnosti, naglasak na iskušenjima duha, razmišljanjima, intimnoj radoznalosti.
Pisao je i pjesme pretežito misaonoga značaja u kojima, uglavnom u slobodnom stihu, razmatra životna pitanja ili raščlanjuje neki misaoni problem (Slijepac na žalu). U jedinoj drami Ljestve Jakovljeve tematizira posljedice kompromiserstva, izolacionizma i neuključivanja intelektualca u odlučnim trenutcima. Pisao je i podlistke, kozerije, humoreske, eseje i kritike.
Autor je filmskog scenarija Koncert, po kojem je Branko Belan snimio zapažen film po Belanovoj ideji. Napisao je također scenarije za kratke filmove: Pravda, Pred zoru te Florijanović (TV film) i Oko (TV film, 1978.). Prema njegovoj noveli Pravda Ante Babaja režirao je istoimeni kratkometražni igrani film. Prevodio je djela više autora.
Djela su mu prevedena na više jezika. Umro je u Zagrebu 1967. godine, a pokopan je u crkvi Sv. Georgija, pokraj Kule Janković Stojana u Islamu Grčkom.
1990. Poginuo je Tomislav Ivčić
Tomislav Ivčić (Zadar, 6. I. 1953. – Zagreb, 4. III. 1993.) bio je hrvatski pjevač, skladatelj i političar.
Rođeni Zadranin, bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih pjevača i skladatelja svog vremena zahvaljujući brojnim nastupima na festivalima zabavne glazbe 1970-tih godina na dalje. Tijekom glazbene karijere proslavio se brojnim uspješnicama, uglavnom inspiriranim dalmatinskim folklorom, ali i obradom poznatih talijanskih kancona. U svojoj je bogatoj pjevačkoj i skladateljskoj karijeri napisao preko 200 pjesama i tekstova te snimio 23 albuma koji su prodani u 2,5 milijuna primjeraka. Među najpoznatijim pjesmama su: „Otrov s tvojih usana“, „Kalelarga“, „Stop the war in Croatia“ i „Večeras je naša fešta“. Zajedno s Mladenom Grdovićem nastupao je kao „Duo Pegla“. Izdali su kazetu koja se prodala u rekordnih 400.000 primjeraka.
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, Ivčić je skladao i otpjevao pjesmu na engleskom jeziku „Stop the war in Croatia“.
btr