1917. Medicinski fakultet u Zagrebu
Najznačajniji događaj za Medicinski fakultet u Zagrebu zbio se 17. prosinca 1917. kada je Zemaljska vlada, točnije Odjel za Bogoštovlje i nastavu, sazvao prvu konferenciju nastavnika u vezi s predavanjima za prvi semestar nastave na Medicinskom fakultetu. Ovaj datum danas se slavi kao Dan Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Hrvatski sabor 13. studenog 1917. donosi odluku o osnivanju Medicinskog fakulteta pa Dvorskoj kancelariji u Beču predlaže tri profesora-osnivača. To su bili: dr. Theodor Wickerhauser, dr. Miroslav Čačković i dr. Dragutin Mašek. Oni su trebali organizirati fakultet, postaviti dekana i brinuti se o popunjavanju katedara. Medicinski fakultet počeo je u praksi s radom 12. siječnja 1918. godine, kad je dr. Drago Perović održao prvo predavanje pod naslovom: “O smjeru nastavnog i znanstvenog rada u anatomiji”.
Za prvog dekana izabran je prof. dr. Miroslav Čačković.
1956. Otvoreno prvo samoposluživanje u Hrvatskoj
Prvo samoposluživanje u povijesti Hrvatske otvoreno je u zagorskom Ivancu 17. prosinca 1956. godine. Postoje i navodi da se radilo o prvom samoposluživanju na prostoru cijele Jugoistočne Europe.
1957. Umrla je Jagoda Truhelka
Jagoda Truhelka (Osijek, 5. II. 1864. – Zagreb, 17. XII. 1957.) bila je hrvatska pedagoginja i književnica za djecu i mladež.
Završila je Učiteljsku školu u Zagrebu, zatim radila kao učiteljica u Osijeku, Gospiću i Zagrebu. Bila je ravnateljica Više djevojačke škole u Banjoj Luci i nastavnica na sarajevskoj preparandiji.
Prozu je objavljivala u Viencu i sarajevskoj Nadi s pripovijetkama na temu žena i odnosa među spolovima. Truhelka je najpoznatija po prozi za djecu, zbog koje je dobila status najznačajnije književnice za djecu između dvaju svjetskih ratova nakon Ivane Brlić-Mažuranić. Najpoznatije joj je djelo trilogija Zlatni danci (1918.), Gospine trešnje (1943.) i Crni i bijeli dani (1944.), u kojoj se prepoznaju autobiografski elementi, o odrastanju u Osijeku u okrilju građanske obitelji. Naglasak je na ocrtavanju dječje svakidašnjice, pri čem je primjetna i didaktička komponenta u obliku etičke, vjerske i domoljubne pouke.
Pisala je romane i pripovijetke opisujući život žene seljanke i malograđanke, patrijarhalno Sarajevo i intimni ugođaj starog Zagreba.
U svom drugom povijesnom romanu “Vojača” obradila je ulomak iz bosanske prošlosti, opisujući zbivanja u krugovima hrvatskog plemstva u 15. st. u Bosni i Hercegovini.
U svojim pedagoškim radovima Jagoda Truhelka posebnu pozornost poklanjala je zvanju učitelja i on za nju mora bitu istinski prosvjetitelj. Ona zahtjeva od svakog učitelja samopromatranje i samoanalizu. Učiteljev govor mora biti razumljiv djetetu, stoga on mora poznavati i njegov psihološki stupanj razvoja. Iznad svega Truhelka postavlja zahtjev da učitelj razvija kod učenika ljubav za hrvatski jezik.
Umrla je u Zagrebu 1957. godine u dubokoj starosti.