1638. Umro je Ivan Gundulić
Ivan (Dživo; nadimak: Mačica) Gundulić, (Dubrovnik, 9. I. 1589. – Dubrovnik, 8. XII. 1638.) bio je hrvatski književnik.
Školovao se samo u Dubrovniku završivši humanističku gimnaziju. Nakon završetka školovanja, 25. svibnja 1608. godine, postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator, a 1638. godine član Maloga vijeća
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Zbog toga što je umro u 49. godini, nije imao prigodu biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i pjesama.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu.
Godine 1622. u Veneciji mu izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a donekle i Slavonca Antuna Kanižlića. Djelo se sastoji od tri „plača“ (pjevanja): Sagrešenje, Spoznanje i Skrušenje, a pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici Luigi Tansillo i Erasmo da Valvasone. Gundulić građu za svoje djelo pronalazi u paraboli o povratku i pokajanju rasipnoga sina iz Evanđelja po Luki (Lk 15).
U posljednjem desetljeću života Gundulić stvara Osmana, svoje najznačajnije djelo. Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje) nastao pod utjecajem Tassova epa Oslobođeni Jeruzalem.
Najčešći stih Gundulićevih djela jest osmerac, a strofa katren, no javljaju se i drugi oblici (dvostruko rimovani dvanaesterac, sestina).
1821. Rodio se Josip Runjanin
Josip Runjanin, (Vinkovci, 8. XII. 1821. – Novi Sad, 2. II. 1878.), bio je hrvatski skladatelj i časnik u austrougarskoj vojsci, uglazbio je pjesmu Antuna Mihanovića Horvatska domovina, koja je 1891. godine proglašena hrvatskom himnom pod naslovom Lijepa naša domovino (vidi 2. veljače).
1918. Umro je Josip Stadler
Josip Stadler (Slavonski Brod, 24. I. 1843. – Sarajevo, 8. XII. 1918.) bio je hrvatski teolog i filozof.
Filozofiju i teologiju studirao na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, za svećenika zaređen je 1868. Od 1870. nadstojnik (prefekt) u Nadbiskupijskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, od 1874. profesor na zagrebačkom Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Godine 1881. bio je imenovan prvim vrhbosanskim (sarajevskim) nadbiskupom. Pokrenuo službeni nadbiskupijski list Srce Isusovo od 1893. Vrhbosna), osnovao tiskaru, Dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku (1882.), Bogoslovno sjemenište u Sarajevu (1893.), dao podignuti sarajevsku katedralu (1884–89.). Papa Leon XIII. imenovao ga je apostolskim povjerenikom za sjedinjenje Pravoslavne i Katoličke crkve. Prvi je među Hrvatima objavio filozofijski sustav u šest knjiga: Logika: Dijalektika, Logika: Kritika ili noetika, Opća metafisika ili ontologija, Kosmologija, Psihologija, Naravno bogoslovlje. Premda spominje i Etiku, ona nikada nije pronađena. Osim mnogobrojnih okružnica i pastirskih poslanica, preveo je evanđelja po Mateju, po Marku, po Luki i po Ivanu, te Djela apostolska. Ostala djela: Fundamentalna teologija (Theologia fundamentalis, I–II.).
Stadler Josip