1553. Umro je Hanibal Lucić
Hanibal Lucić (Hvar, oko 1485. – Hvar, 4. XII. 1553.) bio je hrvatski renesansni pjesnik, dramatik i prevoditelj.
O njegovu obrazovanju nisu sačuvani nikakvi dokumenti. Poznavao je hrvatsku glagoljičku pismenost. U Hvaru obavljao je javne poslove (općinski branitelj, zastupnik plemića pred mletačkom vlasti, gradski sudac, skrbnik stolne crkve).
Lucićeva pjesnička zbirka „Skladanja izvarsnih pisam razlicih“, izašla posmrtno u Mlecima (1556.), sadržava dvadeset jednu ljubavnu pjesmu, jedan alegoričan sastav, dramu „Robinja“, pjesmu „U pohvalu grada Dubrovnika“, osam pjesničkih poslanica, dvije nadgrobnice (dva epitafa) i prijevod Ovidijeve heroide. U zbirci se ne nalazi 6 panegiričkih soneta na talijanskom jeziku.
Njegova drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskome jeziku i prva romanca europske književnosti.
Umro je u Hvaru 1553. godine. Pokopan u obiteljskom grobu u crkvi franjevačkog samostana.
1893. Rodio se August Cesarec
August Cesarec (Zagreb, 4.XII 1893. − zagrebačka Dotrščina 17. VII. 1941.) bio je hrvatski književnik, prevoditelj, publicist i politički djelatnik (vidi 17. srpnja).
1954. Umro je Ivo Parać
Ivo Parać (Split, 24. VI. 1890. – Split, 4. XII. 1954.) bio je hrvatski skladatelj i zborovođa.
Studirao je talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Firenci (1909–14.), gdje je također privatno učio glasovir, pjevanje i teoriju. Nakon položena diplomskog ispita na Liceo musicale Rossini u Pesaru i kratka boravka u Beogradu, Nakon povratka u domovinu (1925.) do smrti je živio u Splitu, gdje je vodio pjevačke zborove Zvonimir, Tomislav i Zora, izvodeći vlastita djela, a usto je i privatno podučavao. Kasni je romantičar s iznimnim smislom za kolorističku komponenetu i ekspresiju.
Parać je u početku svoj glazbeni izraz gradio pod utjecajem talijanske kulture premda nikada nije rabio njezin karakteristični belkanto. Polovicom 1920-ih, pod utjecajem nacionalnoga smjera u Hrvatskoj, počeo je pokazivati zanimanje i za elemente folklora. Parać je skladao scensku i instrumentalnu glazbu, no u njegovu opusu preteže interes za vokalni medij (solo pjesme i zborovi). Skladao je većinom na talijanske tekstove. Njegova opera Adelova pjesma, prema libretističkom predlošku Bijedna Mara Luke Botića, uporabom lajtmotiva odaje Wagnerov utjecaj. Većina Paraćevih instrumentalnih skladbi programno je orijentirana. Pjesme su mu okupljene u zbirci Ludi e canti.