1990. Amandmani na Ustav iz 1974. godine
Hrvatski sabor usvojio je amandmane na Ustav iz 1974. godine. Amandmanima su ukinuti socijalistički i komunistički simboli, donijeta je Odluka o izradu novog Ustava RH. Istog dana održan je velikosrpski miting u Srbu.
https://hrvatskispomenar.com/dogodilo-se-na-danasnji-dan/
Nadnevak nije poznat
- Umro je Nikola Nalješković
Nikola Nalješković (Dubrovnik, 1510 – Dubrovnik, 1587) bio je hrvatski književnik i znanstvenik.
Nakon neuspješna trgovačkog posla radio je kao gradski pisar, kancelar i mjernik. U zrelijim godinama bavio se matematikom i astronomijom pa je u Veneciji na talijanskome objavio raspravu Razgovori o nebeskoj sferi Dialogo sopra la sfera del mondo, 1579). Za papu Grgura XIII. napisao je raspravu o reformi kalendara, točnije o zaračunavanju prijestupnoga dana.
Nalješkovićev književni opus na hrvatskome obuhvaća ljubavni kanconijer, religiozne pjesme, maskerate, četiri pastirska prizora, dvije farse, jednu komediju i 37 pjesničkih poslanica. Sedam sačuvanih Nalješkovićevih drama u izdanjima se često neprecizno žanrovski određuju kao »komedije«.
Nalješkovićeva osmeračka i dvanaesteračka lirska poezija, tiskana tek 1876. pod naslovom Pjesni ljuvene, obuhvaća oko 180 pjesama, žanrovski raznolikih, ali poetički uglavnom smještenih u okvir drugoga ili trećega naraštaja hrvatskih petrarkista; čest im je ženski subjekt. Pjesni bogoljubne u rukopisu obuhvaćaju uvodnu pjesmu, jedanaest molitava ili meditacija, dvije marijanske pjesme i jednu pasionsku. Brojne njegove pjesničke poslanice, upućene prijateljima i književnicima od Zadra do Dubrovnika, imaju iznimnu književnopovijesnu vrijednost kao jedini izvor i svjedočanstvo o književnim ličnostima onoga doba. Sačuvano mu je i dvanaest maskerata, pokladnih pjesama, koje se iz svojega žanrovskog okvira izdvajaju naglašenom maskulinom lascivnošću i neprikrivenom erotizacijom muško-ženskih odnosa. Njegove nadgrobnice i duhovno-religiozna lirika (pisana vjerojatno u zrelijim godinama), promotreni na podlozi njegove komediografske i znanstvene djelatnosti, svjedoče o velikoj stvaralačkoj snazi te spisateljskoj kompetenciji toga renesansnog autora čiji je opus ostao neistražen sve do novijega vremena; tzv. Šipanski rukopis njegovih pjesama, pronađen 1960-ih, tiskan je u kritičkom izdanju sabranih djela 2005.
Za povijest hrvatske književnosti, Nalješković je značajan i zbog toga što je jezik kojim je pisao svoja djela izričito nazivao hrvatskim, odnosno je često isticao hrvatsko ime (“Tim narod Hrvata vapije i viče”).
- Umro je Pavao Skalić
Pavao Skalić (latinizirano Paulus Scalichius; Zagreb, 6. siječnja 1534. – Danzig, 1575.) bio je hrvatski pustolov, humanist i polihistor, reformatorski pisac i teolog.
Nakon studija filozofije u Beču i doktorata teologije u Bologni (1552.) probio se (na temelju krivotvorenih isprava i pod lažnim titulama markiza, grofa i baruna, npr. grof Scaliger) na različite europske dvorove. Više puta je protjerivan iz raznih europskih zemalja i njihovih dvorova zbog falsifikata i drugih prijevara (imao lažnu ispravu da je plemićkog podrijetla, grof Lički i knez Unski).
Prvi ga spominje Ivan Kukuljević Sakcinski. U nekim stranim izvorima navodi se da je njegovo puno ime Stanislav Pavao Skalić.
Na latinskom pisao rasprave o teologiji, filozofiji, okultizmu i historiografiji, vrlo šarolike vrijednosti, često plagirajući. U naslovu svoga na latinskom jeziku pisanoga djela Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon (u prijevodu: Epistemon (znalac) enciklopedije ili kruga svetih i svjetovnih disciplina, Basel, 1559.) Skalić je prvi upotrijebio riječ enciklopedija u značenju srodnom današnjem. Smatra se također piscem medicinskih djela.