1325. Istarski razvod
Istarski razvod – glagoljaški pravni dokument koji spominje jezik hrvatski – dobio je svoj konačan oblik 5. svibnja 1325. godine. Dokument je dragocjen uvid u tadašnji gospodarski, politički, kulturni i svakodnevni život toga vremena.
Istarski razvod, hrvatski glagoljični pravni spomenik, izvorno nastao u središnjoj Istri između 1275. i 1395. kompilacijom i preradbom na temelju još starijih isprava, a sačuvan je u prijepisu kurzivnom glagoljicom iz XVI. stoljeća. Njime se uređuju granice između feudalnih gospodara (akvilejskoga patrijarha, pazinskoga grofa, Mlečana) i seoskih općina, a na temelju staroga slavenskog procesa razvođenja koji podrazumijeva višednevnu svečanu ophodnju povjerenstva – feudalaca, crkvenih starješina, seoskih župana i puka po terenu i utvrđivanje međa, tj. prava na ispašu, napajanje stoke i sječu šume. Razvodne su isprave bile pisane i na latinskome i na njemačkome, no sačuvan je samo prijepis na narodnom jeziku, izričito nazvanome hrvatskim, koji je, uz određene redaktorske promjene, u mnogome sačuvao stare istarskočakavske odlike. Kroz ritmizaciju nekih tekstnih dijelova može se motriti i njegova književna dimenzija, a dragocjeni su i zapisi iz gospodarskoga, političkoga, kulturnoga i svakodnevnoga života toga doba. Autor, odnosno kompilator nesačuvanoga predloška zvao se Mikula Gologorički. Ovjereni prijepisi, iz polovice XVI. stoljeća, sačuvani su u dva primjerka koji se nazivaju prema mjestu pronalaska: Momjanski i Kršanski. God. 1852. prvi ga je objavio dr. Ante Starčević.
1912. Prvi hrvatski pilot Dragutin Novak 5. svibnja 1912. godine pobijedio je na aeromitingu u Grazu. Godinu dana ranije pobijedio je i na zrakplovnoj priredbi u Budimpešti.
1912. Otvoren je stadion Maksimir 
Stadion Maksimir službeno je otvoren 5. svibnja 1912. godine.
Branko Domac izradio je nacrte, izmjerio teren te nadzirao izgradnju. Zemljani radovi započeli su 1. veljače 1912. godine, a prva utakmica odigrana je 5. svibnja 1912. godine. Kasnije je izgrađena tribina i atletska staza. Nakon 1946. godine drvene tribine prenesene su na igralište Slobode. Nakon 1948. godine izgrađena je zgrada, nasipi za stajanje te malena tribina na zapadnoj strani. Izgradnja tribina započela je 1952. godine, a projektanti su bili Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. 1954. godine dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina izgrađena je 1955. godine, a nakon nje i zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. 1961. godine postavljena je rasvjeta i izgrađena istočna tribina koja je ujedno natkrivala zapadnu tribinu igrališta Hitrec Kacian. Izgradnja južne tribine trajala je od 1964. do 1969. godine. Nova rasvjeta uvedena je 1974. godine. Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja. Stadion je više puta preuređivan, da bi udovoljio propisane standarde, tijekom zadnjih 25 godina. Zbog potresa koji je zahvatio Zagreb, 22. ožujka 2020. godine istočna tribina više nije u funkciji. Time je kapacitet stadiona smanjen na 24.851 sjedećih mjesta. Odlučeno je da se stadion Maksimir sruši i da se napravi novi.
1969. Umro je Slavko Ježić 
Slavko Ježić (Dubrava kraj Čazme, 17. II. 1895. – Stubičke Toplice, 5. V. 1969.) bio je hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj.
Studij romanistike i slavistike završio u Beču gdje je 1916. i doktorirao. Bio je gimnazijski profesor, ravnatelj Minerve i urednik njezinih izdanja, intendant zagrebačkoga HNK-a, nadstojnik Odsjeka za književnost i umjetnost Ministarstva narodne prosvjete, profesor hrvatske književnosti na Visokoj pedagoškoj školi i francuske književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Autor je prve cjelovite povijesti hrvatske književnosti (Hrvatska književnost od početka do danas: 1100.–1941., tiskane 1944.). Priredio je sabrana djela A. Šenoe, V. Novaka, djela S. S. Kranjčevića, V. Jagića, S. Vraza, M. Bogovića i A. Nemčića, I. Mažuranića, M. Mažuranića, D. Demetra i dr. To su prva moderna kritička izdanja hrvatskih novijih pisaca. Osobito se bavio djelom F. K. Frankapana (Život i rad Frana Krste Frankopana, 1921., uredio je Djela Frana Krste Frankopana, 1936.), ilirizmom (Ilirska antologija, 1934.; Hrvatski preporod u prvoj polovini XIX. stoljeća: poviestni pregled i dokumenti, 1944.) i francuskom književnosti. Sastavio je više antologija (Francuska lirika, 1941.; Hrvatski putopisci XIX. i XX. stoljeća, 1955.; Antologija svjetske lirike, s G. Krklecom, 1956. i dr.). Pisao je i o kazalištu, objavio je roman, pjesničku zbirku te novelističku zbirku o uspomenama na ratno djetinjstvo.
Prevodio je s više jezika, osobito s francuskoga, a prevodio i s hrvatskoga na njemački i francuski.
1990. Eurosong održan u Zagrebu
Zadarska grupe Riva pobijedila je na Eurosongu 1989. u Švicarskoj s pjesmom Rock me pa je Hrvatska (Jugoslavija) organizirala natjecanje za pjesmu Eurovizije 1990. godine. Eurosong je održan u Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Na zagrebačkom Eurosongu nastupila su 22 izvođača, a pobijedio je Toto Cutugno iz Italije s pjesmom Insieme: 1992. Tatjana Matejaš – Tajči, hrvatska (jugoslavenska) predstavnica, osvojila je 7. mjesto s pjesmom Hajde da ludujemo. Voditelji zagrebačkog Eurosonga bili su Helga Vlahović Brnobić i Oliver Mlakar.