1322. Prvi spomen najstarijih predaka plemićke obitelji Keglević 
Prvi spomen najstarijih predaka plemićke obitelji Keglević datiran je 12. veljače 1322. godine. Radi se o ispravi o sporu između predaka te obitelji sa Stjepanom Dušićem iz roda Bilinjana oko posjeda između Krneze i Krbavacluga. Pripadnici obitelji Keglević koji se spominju u toj ispravi nosili su imena Petar i Jakov, a bili su sinovi Budislava iz roda Prkalj (Perkal). Ispravu je izdao Mladen II. Šubić, naslovljen u njoj kao ban Hrvata i Bosne (lat. banus Croatorum et Bosne).
Spomenute lokacije Krneza i Krbavaclug nalazile su se otprilike deset kilometara istočno od Nina, u blizini današnjeg primorskog naselja Ljubač, koje gleda s dalmatinskog kopna prema otoku Pagu. Prema tome obitelj Keglević imala je ishodište u sjevernoj Dalmaciji, i to vjerojatno na širem prostoru Zadarskog zaleđa i okolice rijeke Zrmanje.
Obitelj je prezime Keglević dobila prama Keglju, sinu spomenutog Petra i unuku Budislava, pa se u ispravama nakon 1412. spominje isključivo prezime Keglević. Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće najistaknutiji član obitelji bio je Stjepan koji je 1396. od hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga bana Nikole II. Gorjanskoga, a 1412. od kralja Žigmunda Luksemburškog dobio potvrdu plemićkih povlastica. U kraljevu pismu iz 1436. Stjepanov sin Šimun nosi pridjevak Porički po obiteljskome najvrijednijem posjedu Poričane na Zrmanji podno Kegaljgrada.
Za vrijeme osmanske opasnosti iselili su se na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, a potom i u Ugarsku, što dovodi do podjele obitelji u prvoj polovini 17. stoljeća, kada su se Keglevići podijeli na hrvatsku i ugarsku granu. Utemeljitelj hrvatskog ogranka bio je Petar (u. 1663.), a ugarske njegov brat Nikola (u. 1642.).
1876. Uspješno prijavljeni prvi hrvatski patent
Hrvatski izumitelj i stručni pisac Ferdinand Kovačević 12. veljače 1876. godine prijavio je prvi hrvatski patent. Radilo se o u tzv. dupleksnoj i kvadripleksnoj vezi, izumu u telegrafiji koji je omogućavao istodobno slanje dvaju ili četiriju brzojava preko jedne žice, čime je unaprijedio Morseov izum telegrafskog slanja poruka. Patent je prijavljen u Beču pod rednim brojem 4353., a patentnu ispravu dobio je i od ministarstva u Budimpešti.
Kovačević je od 1870. godine bio voditelj Telegrafskog inspektorata za Hrvatsku i Slavoniju, a od 1872. tajnik Direkcije telegrafa za Hrvatsku i Slavoniju. Na tim položajima unio je niz poboljšanja električnoga telegrafa tako da je u cijeloj Austro-Ugarskoj uveden njegov poboljšani telegrafski aparat Morseova sustava koji je dodatno unaprijeđen gore spomenutim patentom. Ovaj pionir hrvatske telegrafije objavio je niz članaka u stručnim časopisima u Pragu, Beču, Bernu i Berlinu, tri knjige na njemačkom te prvu stručnu knjigu iz područja elektrotehnike na hrvatskom jeziku Elektromagnetični brzojav – osobitim obzirom na poštansko-brzojavne otpravnike (1892.).
Pred Tehničkim muzejom u Zagrebu izumitelju Ferdinandu Kovačeviću podignut je spomenik.
1929. Najdeblji snježni prekrivač u Zagrebu
Dana 12. veljače 1929. godine Zagreb je dobio najdeblji snježni pokrivač od kada postoje mjerenja. Tijekom samo jedne noći napadao je u visini od punih 100 centimetara.
U Gospiću je istog dana zabilježena najniža temperatura od -36 Celzijevih stupnjeva. Snijeg je pao čak i na otoku Krku, a zaledilo se i more u Kvarnerskom zaljevu. U Zagrebu su tada od hladnoće popucali tramvajski i telefonski vodovi, Sava se zaledila, a diljem grada su na otvorenom postavljene peći s užarenim koksom kako bi se prolaznici i beskućnici mogli malo zagrijati.